Radni dan Dušana Bajatovića počinje u sedam ujutro. Ali niko ne zna kada se završava, jer on ima četiri različita posla.

Ovaj visoki zvaničnik Socijalističke partije Srbije najpoznatiji je kao direktor „Srbijagasa“, javnog preduzeća za distribuciju gasa.

Bajatović je takođe i poslanik u Skupštini Srbije i član nadzornih odbora “Jugorosgasa” i “Podzemnog skladišta gasa Banatski Dvor”.

Njegova ukupna mesečna primanja iznose oko 2,43 miliona dinara ili nešto preko 20.000 evra, u zemlji gde je prosečna plata 410 evra.

Ipak, Bajatović je samo jedan i već poznat slučaj.

Na listi državnih funkcionera sa nagomilanim funkcijama i ukupnim mesečnim prihodima od deset i više prosečnih plata u Srbiji je ceo ešalon široj javnosti manje poznatih imena.

Analiza baze podataka Agencije za borbu protiv korupcije, koju je zaključno sa 22. oktobrom 2018. uradio BIRN, pokazuje da je najmanje 230 od oko 1400 funkcionera u Srbiji, koji su ove godine dostavili podatke o imovini i prihodima, zauzima dve ili više pozicija u nekoj od državnih institucija ili preduzeća u kojima država ima vlasnički udeo.

Zajedno, oni primaju više od 550 plata ili nadoknada po raznim osnovama, a pojedini imaju i po pet primanja.

Dva, tri, četiri posla

Upitan da prokomentariše svoju ogromnu zaradu, Bajatović je za BIRN rekao da “najveći deo tog novca daje u humanitarne svrhe”.

„Sve je stvar dobre organizacije, jer oko sebe imam tim ljudi i menadžment sa kojima sarađujem. Niko ništa ne može sam“, rekao je Bajatović za BIRN.

Dragana Marković, direktorka Poreske uprave, uz redovnu platu od 136.810 dinara, takođe dobija i dodatnih 300.000 dinara kao član Nadzornog odbora Kontrole letenje Srbije i Crne Gore.

Na sve to, ona je i član Odbora za javni nadzor nad obavljanjem revizije, po osnovu čega joj na račun leže još 67.276 dinara mesečeno.

Željko Radovanović, direktor Uprave za sprečavanje pranja novca, novac iz budžeta prima po čak šest osnova.

Pored osnovne plate od 142.966 dinara, Radovanović prima nadoknadu kao član Skupštine Kontrole letenja Srbije i Crne Gore od 17.021 dinar.

Takođe, predavač je na Akademiji za nacionalnu bezbednost, od koje dobija 10.000 dinara i član Komisije za strukovni ispit u Ministarstvu, trgovine, turizma i telekomunikacija, za 6.750 dinara mesečno.

Radovanović dobija i dodatnih 30.245 dinara kao naknadu troškove smeštaja, te 36.982 dinara za troškove odvojenog života.

Aleksandar Trifunović, zamenik direktora “Beograda na vodi”, prima platu od 7.000 evra mesečno. Na sve to, on dobija i 41.902 dinara kao član nadzornog odbora javnog preduzeća “Elektroprivreda Srbije”.

BIRN je kontaktirao Draganu Marković, Željka Radovanovića i Aleksandra Trifunovića, ali to trenutka objavljivanja ovog teksta nismo dobili njihove odgovore.

Zarada i posle penzionisanja

Dušan Crnogorčević, istovremno prima penziju i platu kao ambasador Srbije u Nemačkoj.

Ovaj diplomata u svojoj imovinskoj karti je naveo da mu je penzija 59.291 dinara, plata 4.1051 evro, a  “funkcionalni dodatak” 715 evra.

Veljko Odalović, generalni sekratar Ministarstva spoljnih poslova Srbije konstatuje da u ovom slučaju nije prekršen zakon.

„Još ranije je promenjen zakon i dozvoljeno je da se u isto vreme prima plata i penzija. Crnogorčević je otišao u penziju, a kasnije je imenovan za ambasadora.

Bilo je drugih sličnih slučajeva, neki ambasadori su odlučili da ne primaju penziju, on nije, ali on na to ima pravo po zakonu“, rekao je Odalović za BIRN.

Na pitanje zar su, pored tolikog diplomatskog kadra, morali da za ambasadora imenuju penzionera, Odalović je odgovorio da su nadležne državne institucije procenile da je Crnogorčević najbolji izbor za ambasadora.

„Slažem se vama da to nije možda trebalo tako i da bi moglo drugačije, ali tako je kako je“, zaključio je Odalović.

Mogućnost penzionisanja iz državne službe i ponovnog aktiviranja iskoristio je i Saša Trandafilović, sada pomoćnik ministra za rad, zapošljavanja, boračka i socijalna pitanja, a do oktobra 2017. pukovnik u Vojsci Srbije.

Trandafilović je u poslednjoj imovinskoj karti naveo da prima platu od 140.000 dinara kao pomoćnik ministra i 45.000 dinara kao član stalne komisije Fonda za razvoj Srbije.

Uz to, dobija i penziju od 72.000 dinara, te 1.630 dinara po nastavnom času na Vojnoj akademiji, gde je vanredni profesor.

U Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja tvrde da njegovo imenovanje ni po čemu nije sporno.

U pisanom odgovoru BIRN-u ističu da Trandafilovića „status vojnog penzionera ne sprečava da svoj posao obavlja kvalitetno i odgovorno“, kao i da je za njegov nastavni angažman kao vanrednog profesora dobio saglasnost Agencije za borbu protiv korupcije.