Nalazi tužilaštva nisu validni, informacije nisu aktuelne i tvrdnje tužilaštva nisu održive – ovako u najkraćem glasi odbrana Miroslava Bogićevića, vlasnika koncerna Farmakom i Miodraga Salaija, predsednika izvršnog i kreditnog odbora Privredne banke kojima se sudi pred Specijalnim sudom u Beogradu.

Tužilaštvo za organizovani kriminal tereti Bogićevića i Salaija da su zajedničkim radom od marta 2012. do marta 2013. godine omogućili da Farmakom pribavi protivpravnu korist od 3,2 milijarde dinara, dok je Privredna banka pretrpela štetu od skoro 3,3 milijarde dinara.

Suđenje pred Specijalnim sudom je nastavljeno u ponedeljak i utorak 9. i 10. septembra 2019. godine, a osim navedene dvojice na optuženičkoj klupi nalaze se i Aleksandra Janković, član odbora Privredne banke i Olivera Đorđević, finansijska direktorka Farmakoma.

Tužilaštvo tvrdi da je između Bogićevića i Salaija postojao dogovor da banka, uprkos negativnim finansijskim pokazateljima, nastavi dalje finansiranje Farmakoma tako što će odobravati kredite drugim firmama koje će zatim novac prebacivati na račun stvarnog korisnika – koncerna Farmakom.

Premda Salai i Bogićević ponekad tokom suđenja jedan drugom odgovaraju sa „to nije istina“, u jednom su saglasni – između njih nije postojao nikakav dogovor i navodi iz optužnice su neodrživi.

Glavna teza odbrane Miodraga Salaija je da su Bogićeviću krediti odobravani jer je banka imala motiv da zaradi, a od Farmakoma je zarađivala.

„Niko u banci nije imao razloga da sumnja da klijent neće vratiti kredit“, objasnio je Salai komentarišući jedan od dokaza.

Miroslav Bogićević tvrdi da je kredite uredno vraćao, da svi krediti mogu da se naplate, kao i da ima dokaze za to.

„Farmakom bio važan za državu”

Miroslav Bogićević osnovao je Farmakom 1989. godine i za kratko vreme postao je uspešan biznismen u čijem vlasništvu su bile brojne firme, od Mlekare Šabac, preko Fabrike akumulatora Sombor, do Rudnika Lece.

Nevolje nastaju nakon što se pojavila informacija da je Bogićević, po nagovoru tada vladajuće Demokratske stranke, učestvovao u kupovini lista Politika.

Promenom vlasti 2012. godine problemi se gomilaju. Aleksandar Vučić je tada rekao da je Farmakom „političko čedo jedne stranke koje je preraslo u monstruma” sa dugom od preko 400 miliona evra samo bankama.

Miroslav Bogićević uhapšen je novembra 2014. godine i u pritvoru je proveo šest meseci. Tužilaštvo za organizovani kriminal podiglo je prvu optužnicu u martu 2016. godine, a suđenje je počelo u septembru te godine. U avgustu 2018. godine tužilaštvo je podnelo novu izmenjenu optužnicu.

Iako je početak ovog suđenja izazvao veliku pažnju u javnosti, o njemu se već neko vreme ne govori.

Tokom dosadašnjeg dela često se isticala važnost ove kompanije za državu.

„Farmakom je bio itekako pod patronatom države i o njemu se jako mnogo vodilo računa“, rekao je Salai na suđenju u ponedeljak 9. septembra.

Salai je dodao da je od strane državnih organa dobio informaciju da će „strategija naplate potraživanja od Farmakoma biti usklađivana u okviru šire strategije prema ovom klijentu“ i podsetio da je država većinski vlasnik Privredne banke.

Odbor domaćih poverilaca Privredne banke, na čijem je čelu bio Salai, imao je sastanke sa predstavnicima države.

„Ja nisam bio predsednik tog odbora već koordinator, po usmenoj odluci Siniše Malog. Mi u odboru smo isključivo radili po nalozima države “, objasnio je Salai.

Siniša Mali u tom trenutku bio je savetnik za ekonomska i privredna pitanja u kabinetu tadašnjeg prvog potpredsednika Vlade Aleksandra Vučića.

Privredna banka otišla je u stečaj 2013. godine.

„Krunski dokaz“

Suđenje koje je počelo u septembru 2016. godine u fazi je glavnog pretresa, a trenutno je toku izvođenje dokaza. Prethodno ročište u maju 2019. godine bilo je otkazano, a pre toga suđenje je održano u aprilu.

Na stolu je obimna dokumentacija, dokazi koje su predložili tužilac i okrivljeni, a koje su zatim pokušavali da ospore odnosno da istaknu njihov značaj.

Jedan od dokaza bila je procena likvidacione vrednosti Farmakoma iz 2016. godine koja je rađena na osnovu podataka iz 2014. godine, iste godine kada je pokrenut stečajni postupak za ovu firmu.

„Ja sam uhapšen 2014. tako da nisam odgovoran za ovo iz 2016. godine. Te 2014. su sve fabrike radile – sa teškoćama, ali su radile“, branio se vlasnik koncerna Farmakom.

„Kako da se branim od ovih budalaština?“, rekao je Bogićević više puta.

„Procena je potpuno nesuvisla“, saglasan je bio Salai.

Najviše pažnje izazvala je tabela koja je pokazivala da je Farmakom isplatio dve trećine svih kredita.

„Ovaj dokaz pokazuje da je konstrukcija iz optužnice nemoguća“, rekao je advokat Davor Popović, branilac Miroslava Bogićevića komentarišući optužbe da Farmakom nije planirao da vrati kredite.

Popović je ponovio da preostali „krediti nisu vraćeni zbog blokade računa Farmakoma“ i dodao da je banka imala hipoteku koju je mogla da aktivira.

„Tabela iz koje se vidi da jedna trećina svih kredita nije isplaćena nije nešto na osnovu čega se može tvrditi da postoji namera da se krediti ne vrate”, kazao je Popović, objašnjavajući to primerom da „ne možete čoveka ubiti malo, pa tako ne može ni da postoji umišljaj od 34 procenta“.

Tužilac Goran Marjanović nije komentarisao, iako su okrivljeni želeli da čuju njegovo tumačenje za ovaj, kako kažu, „krunski dokaz“.

Bogićević je zatražio i izvođenje novih dokaza bez kojih, kako je rekao, „nema potpune slike“.

„Molim sud da odredi veštačenje da li je Farmakom u trenutku podizanja kredita bio sposoban da iste vrati. Da se vratimo na srž problema“, zatražio je advokat Popović.

Predsednik veća sudija Velimir Lazović najavio je da će na sledeće ročište pozvati veštaka. Nastavak suđenja zakazan je za 24. i 25. oktobar 2019. godine.