Pre samo par meseci Košarkaški klub Radnički je bio treći klub u zemlji, odmah iza Partizana i Crvene Zvezde, i bio je učesnik evropskog takmičenja. U prvoj petorci imao je trojicu reprezentativaca Srbije, vicešampione sveta, dok je pet hiljada navijača svake nedelje punilo tribine hale „Jezero“ u Kragujevcu.

Posmatraču sa strane izgledalo je da u „glavnom gradu Šumadije“ traje sportska bajka koja daje novu sliku i vrednost Kragujevcu, a uvezeni klub iz Vršca izgledao je kao autentični klub iz ovog grada u centralnoj Srbiji.

Sve ovo ne bi bilo moguće bez jednog čoveka –  bivšeg lidera Ujedinjenih regiona Srbije i počasnog predsednika Košarkaškog kluba Radnički Mlađana Dinkića koji je do proleća 2014. godine bio važan deo svih vlada u Srbiji. On je svoj uticaj iskoristio kako bi obezbedio sponzore i finansijsku sigurnost klubu, pokazuje istraživanje BIRN-a.

Potvrda za ovakav zaključak stiže iz same uprave grada Kragujevca od pomoćnika gradonačelnika  Jovana Pavlović-Bojadžića, uprave koja lagano pakuje kofere jer je došlo do promene vladajuće većine u lokalnom parlamentu.

„Odlaskom Dinkića ali i pogrešnom politikom uprave klub je propao“, kaže Bojadžić, i nastavlja: „Dok je Dinkić bio ovde navlačio je sponzore, posle toga je sve stalo i sponzori su polako prestali da finansiraju klub“.

Iz samog kluba stižu malo drugačiji glasovi, pa direktor Ivan Grujin ne govori da je sve došlo od Dinkića ali ipak kaže: „Dolaskom Dinkića stvorio se ambijent sigurnosti, pomagao je koliko god može. Imali smo probleme koje on ublažio“.

Godišnji klupski budžet iznosio je oko dva miliona evra. Trećinu je obezbeđivala gradska uprava, a ostatak novca dolazio je od sponzora. Za pet godina iz budžeta grada Kragujevca u Košarkaški klub Radnički uloženo je tri miliona evra.

Od Aerodroma pola miliona evra

Pored para iz gradskog budžeta velika potpora klubu stizala je i od državnog preduzeća Aerodrom „Nikola Tesla“. Ovim akcionarskim društvom, čiji je osnivač i apsolutni većinski vlasnik država, godinama je rukovodio kadar Ujedinjenih regiona Srbije.

Prvi ugovor o sponzorstvu, vredan 150,000 evra, Aerodrom i Radnički su sklopili tri meseca pošto je Mlađan Dinkić, tadašnji lider URS-a, ministar ekonomije i potpredsedik Vlade, postao počasni predsednik kluba.

Prema dokumentaciji do koje je došao BIRN, Aerodrom je za tri godine izdvojio približno pola miliona evra za finansiranje Radničkog. Aerodrom je tokom 2011,2012. i 2013. godine na sponzorstva i donacije potrošio ukupno 154 miliona dinara, od čega je gotovo trećina namenjena Radničkom.

Zauzvrat, klub je morao da „obezbedi vidljivost reklame na led panelima dok traju utakmice, 15 sekundi propagandnog vremena na TV stanicama, ulaznice, logotip Aerodroma i pres baner”.

Ugovori sa Radničkim su pojedinačno najvredniji ugovori o sponzorstvu koje je Aerodrom sklapao od 2011. godine. Drugo najveće sponzorstvo  vredno  je 60,000 i upućeno je Košarkaškom klubu Crvena Zvezda.

„Pomoći ću koliko god mogu”, rekao je Dinkić prilikom svečanog imenovanja za počasnog predsednika kluba u aprilu 2011. godine, i dodao: „Pokušaću da razgovaram sa nekim kompanijama, bankama i privrednicima da podrže klub kako bi imao stabilan budžet i da naredne godine ostvari još bolje rezultate.”

Dinkić je odbio razgovor za BIRN na ovu temu.

Kadar URS-a više ne upravlja Aerodromom „Nikola Tesla“, a novo rukovodstvo nije želelo da odgovori na pitanje da li je stranačka povezanost direktora Aerodroma i predsednika Radničkog uticala na prioritete prilikom sklapanja ugovora o sponzorstvima.

U pisanom odgovoru  BIRN-u rukovodstvo Aerodroma je reklo: „Molimo Vas da se za odgovore na pitanja zašto i kako su sklapani ugovori sa Radničkim, obratite potpisnicima ugovora.”

Programski direktor organizacije Transparentnost Srbija Nemanja Nenadić smatra da javna preduzeća novac ne bi smela da troše na sponzorstva, jer, kako kaže, njihova obaveza nije da vode sportsku politiku, već da rade na zadovoljenju potreba građana.

„Indikativno je da su sponzorstva u ovom slučaju politički motivisana. Pitanje je zašto taj klub, a ne neki drugi. O tome stav treba da ima i Vlada koja kontroliše javna preduzeća i odobrava njihove izveštaje,” dodaje Nenadić.

Kragujevački klub iz Vršca

Iako je nosio ime najvećeg sportskog društva iz Kragujevca, Košarkaški klub Radnički nije bio kragujevački klub, samo je pozajmio ime i dobijao je finansijsku pomoć iz gradskog budžeta.

Naime, 2009. godine košarkaški klub Svislajon Takovo iz Vršca je neposredno pred početak svoje prve sezone u regionalnoj Jadranskoj ligi izgubio glavnog sponzora po kome je i nazvan.

Međutim, kako se navodi na zvaničnom sajtu Radničkog, u septembru iste godine „Grad Kragujevac, sa gradonačelnikom Veroljubom Stevanovićem na čelu, pružio je partnersku ruku spasa”.

„Ruka spasa“ je ozvaničena i ugovorom koji su sklopili klub i gradska uprava, a kojim se grad obavezao da će finansirati klub i da će „obezbediiti novčana sredstva putem sponzorstava i donacija“.

Grad je godišnje izdvajao  60 miliona dinara za klub, dok su najveći sponzori postali „Fijat“, „Telekom Srbija“ i Aerodrom „Nikola Tesla“.

„Grad je izrazio želju da klub bude Kragujevački i da se `primi`“, kaže predsednik kluba Ivan Grujin, „klub nije imao ništa, grad je preuzeo klub i obavezao se da ga kompletno finansira – od ishrane, smeštaja i svega. Grad je želeo ekspanziju u košarci.“

Za pet godina grad je izdvojio 314 miliona dinara, saznaje BIRN u gradskoj upravi Kragujevca. Ovo je približna cena izgradnje dve osnovne škole ili tri zdravstvene ambulante u Kragujevcu.

„Više nismo mogli, imali smo i druge klubove,“ kaže pomoćnik gradonačelnika za sport Bojadžić.

Na pitanje da li bi sa saznanjem da će klub propasti i napustiti grad posle svega pet godina gradska uprava drugačije uložila novac i možda investirala u školske sale i sportske terene, Bojadžić odgovara: „Sport košta. Sve što je urađeno u sportu u Kragujevcu je dobro za decu i mlade. Ne postoje pare koje to mogu da nadoknade“.

U klubu koji i dalje nosi ime najstarijeg kragujevačkog sportskog društva, iako je napustio grad, kažu da imaju najlepše uspomone iz Kragujevca.

„Jedan od najsvetlijih tačaka u poslovnoj karijeri…prelepi utisci. Hvala Kragujevcu!“, kaže Ivan Grujin.

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta “Jačanje medijske slobode u Srbiji” koji finansira Evropska unija, uz podršku NED-a. Stavovi izrečeni u tekstu predstavljaju stavove autora i ne oslikavaju stavove EU niti drugih donatora.