Tokom današnjeg ročišta odbranu, u ponovljenom postupku, iznela su trojica okrivljenih – Goran Bošković, Slaviša Smiljić i Jefto Jovanović – koji su negirali krivicu, dok Mladen Aković nije želeo da ponovo daje iskaz.

Bošković se tereti za pranje novca, kao i još četvorica okrivljenih. Oni su optuženi i za prevaru zbog toga što su, kako tvrdi tužilaštvo, u simulovanim poslovima vršili povraćaj PDV-a i uplaćivali ga na račun „fantomskih firmi“, koje su osnivali navodno falsifikovanim ličnim kartama. Među tim firmama je i Asomakum, registrovan na ime Andreja Vučića, brata srpskog predsednika.

Optužnica se, inače, bavi transakcijama iz 2009. i 2010. godine između deset preduzeća i pomenutih fantomskih firmi, čiji nazivi uglavnom počinju slovom „A”.

Osim Boškovića, za pranje novca i prevaru optužen je i Mladen Aković, koji je danas objasnio da ne želi da ponovo iznosi odbranu  zbog protoka vremena, te da zbog toga ne želi ni da odgovara na pitanja sudije, advokata i ostalih okrivljenih. Dodao je da ostaje pri ranijim iskazima, koje je dao pred tužiocem u aprilu 2015. godine nakon hapšenja, kao i pri iskazima iz 2020. i 2022 godine, kada je u ovom postupku prvi put iznosio odbranu.  

Slaviši Smiljiću se na teret stavlja zloupotreba položaja odgovornog lica. On je u periodu od septembra 2009. godine do kraja 2010, kao odgovorno lice preduzeća YuMonbat iz Jagodine, kako se navodi u optužnici, sarađivao sa „fantomskim” firmama čija imena uglavnom počinju slovom „A”, među kojima je i Asomakum, „znajući da ta privredna društva ne obavljaju stvarni promet roba i usluga na tržištu”, i tako im pribavio protivpravnu imovinsku korist. 

Jefto Jovanović je takođe optužen za zloupotrebu položaja odgovornog lica. I on se tereti da je sebi, kao odgovornom licu firme Termogen iz Beograda, i fantomskim firmama, među kojima je i Asomakum, pribavio protivpravnu imovinsku korist. 

Podsetimo da je suđenje u predmetu Asomakum ušlo u sedmu godinu, a da je u jesen 2023. godine ovaj postupak vraćen na početak, jer je predmet umesto dotadašnje sutkinje Vesne Božović Milošević, koja je otišla u penziju, preuzela sutkinja Ivana Ramić. 

Na prethodnom ročištu, održanom u maju ove godine, svoju odbranu ponovo su izneli prvookrivljeni Dragoslav Joksimović i Aleksandar Jović, koji su uz Boškovića i Akovića, takođe optuženi za pranje novca i osnivanje „fantomskih firmi” falsifikovanim ličnim kartama. Uz njih je za ista krivična dela optužen i Nemanja Perić, kom se sudi u odsustvu. 

Odbrana Gorana Boškovića u slučaju Asomakum

Goran Bošković, optužen za pranje novca i prevaru, rekao je danas pred sudskim većem sutkinje Ivane Ramić da ostaje pri ranije datim iskazima pred tužiocem i pri svemu što je rekao prilikom prvog iznošenja odbrane, ali da bi pred novim sudskim većem želeo da je ponovo iznese.

Bošković je naveo da poznaje prvookrivljenog Dragoslava Joksimovića, sa kojim ga je upoznao Mladen Aković, koji danas nije želeo ponovo da iznosi odbranu. Objasnio je da je u to vreme imao firmu za konsalting i da mu se Joksimović obratio raspitujući se o mogućnosti dobijanja startap kredita za nova preduzeća. Međutim, pošto ta preduzeća nisu imala nikakve garancije niti imovinu za hipoteku, jer su tek počela sa radom, rekao mu je da takav kredit nije moguće dobiti. Bošković je izjavio da je to bio ceo njihov odnos i da nije tačno ono što je Joksimović naveo u svojoj odbrani, da je on radio analizu poslovanja nekih njegovih firmi. 

Dodao je da se nakon izvesnog vremena, u februaru 2010. godine, ponovo sreo sa Joksimovićem, koji ga je pitao da li poznaje nekog knjigovođu za izradu završnih računa određenih firmi. Bošković mu je preporučio jednu računovođu, ali je ona istakla da ima veoma malo vremena, jer je rok za predaju završnih računa isticao za nekoliko dana, poslednjeg dana februara. Tada mu je, kako je rekao, Joksimović objasnio da je reč o novim firmama koje nisu poslovale, pa da oko završnog računa nema mnogo posla. 

Bošković je naveo da je preuzeo fasciklu sa dokumentima koje mu je Joksimović poslao za pomenute firme, ali da nije gledao njen sadržaj, niti zna o kojim firmama je reč, odnosno da ne zna imena tih firmi. Fasciklu je, kako je rekao, predao računovođi koja je trebalo da uradi završne račune. Ona ga je tom prilikom upitala: „Kakve su ovo firme, sve su na slovo A?” Računovođa je ubrzo završila posao, koji je plaćen oko 100–120 evra, a Bošković se ponovo sastao sa Joksimovićem kako bi mu vratio dokumentaciju. „I to je bila cela priča, kako sam ja učestvovao u svemu tome“, naglasio je. 

„Nekoliko godina kasnije pojavila mi se policija na vratima kuće (hapšenje u aprilu 2015.) i raspitivala se za pomenute firme”, rekao je Bošković, dodajući da se on u prvi mah nije mogao setiti o čemu se radi, dok se kasnije prisetio kada su pomenuli firme koje počinju slovom ‘A’. 

Naveo je i da je bio u pritvoru prvo dva dana, a potom, nakon ponovnog određivanja pritvora, ukupno 25 dana, naglasivši da nije tačno ono što je u svojoj odbrani rekao Joksimović – da Bošković jedini nije bio u pritvoru i da je on postigao nekakav dogovor sa tužilaštvom da optuži Joksimovića.

Naime, na prethodnom ročištu održanom 30. maja ove godine, tokom ponovnog iznošenja odbrane, prvookrivljeni Joksimović je rekao da jedini „dokaz” tužilaštva u predmetu jeste iskaz Gorana Boškovića, koji je tvrdio da mu je Joksimović doneo dokumenta za izradu završnih računa za četiri „fantomske” firme, što se navodno dogodilo u februaru 2010. godine 

Međutim, Joksimović kaže da u tom periodu uopšte nije bio u Srbiji, već u Crnoj Gori. On je tokom iznošenja odbrane rekao da je oko 15. decembra 2009. godine otišao iz Srbije za Crnu Goru, jer su mu isticala dokumenta i morao je da se vrati u Budvu, gde je tada bio prijavljen. Dodao je da u Srbiji nije boravio sve do jeseni 2010. godine, a kao dokaz je priložio potvrdu Ministarstva unutrašnjih poslova – Odeljenja granične policije, u kojoj stoji da za taj period nema evidencije njegovih prelazaka granice.

Joksimović je naveo da je Gorana Boškovića prvi put upoznao 2005. godine, a ponovo su se sreli 2009. u jednom kafiću. Tada ga je, na predlog poznanika, pitao za pomoć u vezi sa zajmom za firmu „DNK“, ali je Bošković proverom utvrdio da firma nema bonitet i saradnja se završila. Nakon toga su se videli 2012. godine – kada je Joksimović posredovao u prodaji cisterne dizela za nekog svog prijatelja preko Boškovićeve firme, što je tokom današnjeg iskaza potvrdio i Bošković.

Na pitanje sudije zašto ga je Bošković u istrazi prepoznao kao osobu koja je donosila dokumentaciju za firme „Asomakum“ i druge, Joksimović je odgovorio:

„Iskreno, ne razumem zašto je to uradio… jedino što mogu da pretpostavim jeste da je tako možda stekao neke benefite, jer je od svih nas on jedini nije bio u pritvoru. Mi smo sedeli mesecima, a on nijedan dan. Verovatno je morao da da neku informaciju koja bi pomogla tužilaštvu da formira optužni akt, a bilo mu je najlakše da je veže za mene.“ Bošković je to, međutim, danas negirao, rekavši da o tome postoji i dokaz u predmetu.

Nakon što je završio iznošenje odbrane, Boškoviću je pitanja postavljao Dragoslav Otašević, branilac prvookrivljenog Joksimovića. On je insistirao da li se Bošković seća imena firmi za koje je trebalo da budu urađeni završni računi, ali je svedok odgovorio odrično. Na pitanje: „Da li onda znate da su to baš te firme koje se pominju u optužnici?“ Bošković je ponovo rekao da ne zna. 

Otašević je zatim podsetio Boškovića na ranije iskaze, posebno na onaj dat u policiji u aprilu 2015. godine, kada je rekao da je prepoznao Joksimovića kao lice koje mu je donosilo dokumentaciju za preduzeća sa početnim slovom „A“. 

U optužnici se navodi da je tada utvrđeno da je Bošković prepoznao Joksimovića kao osobu koja mu je donela dokumenta za firme Asomakum, Aspranjeft i Amurgas. 

Advokat je zato pitao: kako je moguće da je u februaru 2010. godine Joksimović mogao da preda dokumenta za završni račun firme Asomakum, kada je to preduzeće osnovano tek 15. marta iste godine? Bošković je odgovorio da ne zna tačno o kojim se firmama radilo, ali da bi to mogla precizno da kaže računovođa kojoj je predao fasciklu. Na Otaševićevo dodatno pitanje – „Vi verujete njoj za firme čije nazive nikada niste ni videli, možda je ona iznela netačne navode?“ – Bošković je odgovorio da se to može utvrditi u postupku.

Advokat ga je potom suočio sa dokazima dostavljenim sudu, prema kojima Joksimović u tom periodu uopšte nije bio u Srbiji. Bošković je na to odgovorio: „To je Joksimovićeva odbrana i on može da se brani kako hoće. Znam sigurno da smo se videli i tvrdim da je tako bilo.“

Nakon branioca, pitanja za Boškovića imala je i sutkinja Ramić, koja je, između ostalog, pitala: „Vi se tokom februara 2010. sastajete sa Joksimovićem, on vam daje fasciklu za firme koju nosite knjigovođi – da li je to tačno?“ Bošković je to potvrdio. Sutkinja je zatim nastavila: „I niste pogledali fasciklu? Ne znate koje su firme, kako se zovu, koliko ih je, čime se bave? A posle je vraćate Joksimoviću, a da ništa od dokumentacije niste ni pogledali?“ Odgovor Boškovića na sva pitanja bio je isti – da nije imao uvid u sadržaj fascikle i da ne zna ništa o tim firmama.

Na kraju, izjašnjavajući se o tome da li, osim Joksimovića, Perića i Akovića , zna još nekog od optuženih, Bošković je rekao da nikoga ne poznaje i da ostale sada zna isključivo iz sudnice.

Odbrana Slaviše Smiljića: „Ne vidim šta je tu fantomsko“

Nakon što je završio Bošković, svoju odbranu ponovo je izneo Slaviša Smiljić, koji je u periodu obuhvaćenom optužnicom bio odgovorno lice preduzeća YuMonbat iz Jagodine. On je izjavio da ostaje pri svemu što je ranije rekao i naglasio da nije kriv, niti da je izvršio krivično delo zloupotrebe odgovornog lica. Prema njegovim rečima, među dokazima nema nijednog koji potkrepljuje navode iz optužnice:

„Piše da sam znao da Svitac light i Asomakum ne posluju stvarno na tržištu. To nije tačno. To su bile firme registrovane u APR-u, imale su račune u bankama koji nisu bili blokirani, i nije postojao nijedan dokaz da zaista ne posluju.“

Smiljić je istakao da optužnica navodi kako je reč o „fantomskim firmama“, dok je, kako tvrdi, poslovanje išlo isključivo preko računa banaka, uz redovno izmirivanje svih poreskih obaveza. „Ne vidim šta je tu fantomsko“, rekao je Smiljić.

Dodao je i da optužnica tvrdi da je pribavio sebi imovinsku korist, pa se zapitao kako je to moguće kada nije bio vlasnik firme, već samo zaposleni na funkciji direktora. Na kraju je naglasio da nema nikakve veze ni sa jednim od ostalih okrivljenih i da je upravo zato tražio da se u odnosu na njega postupak razdvoji.

Budući da su firme Svitac lajt i Asomakum za YuMonbat radile reklamnu kampanju, za šta je Smiljić kao direktor odobravao isplate, sutkinju Ramić je zanimalo u čemu se tačno sastojala ta kampanja. Smiljić je objasnio da je reč o promotivnoj aktivnosti koju je vodila centrala firme u Bugarskoj, a da su preko agencije u Srbiji angažovane pomenute dve firme. On je naglasio da je njegova uloga bila isključivo da potpisuje naloge za isplate, dok je samu kampanju organizovala centrala.

Dodao je da je kompanija 2009. godine otvorila fabriku za reciklažu i da je u okviru kampanje poseban akcenat stavljen na zamenu starog akumulatora za novi. Na insistiranje sutkinje da li je, kao odgovorno lice, znao da li je kampanja zaista sprovedena i da li su usluge izvršene, Smiljić je odgovorio da to nije znao i da to nije bio njegov posao, več centrale u Bugarskoj, a njegov samo da proveri fakturu i obavi isplatu. Na pitanje da li zna kakvu je kampanju sproveo Asomakum, izjavio je da ne zna, dodajući da verovatno nije bilo razlike u odnosu na ostale firme koje su takođe učestvovale u promotivnim aktivnostima.

Odbrana Jefta Jovanovića: Veštaci naknadno nisu prihvatili celokupnu dokumentaciju

Poslednji koji je danas izneo odbranu bio je Jefto Jovanović, u to vreme odgovorno lice firme Termogen iz Beograda. On je izjavio da ostaje pri ranije iznetoj odbrani, ali je želeo da danas iznese detalje u vezi sa veštačenjem finansijske dokumentacije preduzeća, koje je obavio Gradski zavod za veštačenje Beograda.

Jovanović je naveo da je veštačenje obavljeno u prostorijama zavoda i da je tog dana zaboravio da donese manji deo dokumentacije, što je naknadno učinio sutradan, ali da zavod tu dokumentaciju nije prihvatio. Po njegovim rečima, do problema ne bi došlo da su veštaci došli u prostorije firme. Takođe je istakao da u nalazu veštačenja piše da su u pitanju „simulovani poslovi“, dok je njegova firma poslovala sa javnim komunalnim preduzećima, poput JKP Grejanje iz Pančeva, te da „to nisu nikakva simulovana preduzeća”.

Jovanović je dodao da je 2019. godine dostavio fotokopije celokupne finansijske dokumentacije za novo veštačenje i da su on i branilac predložili i svedoke. Od ostalih okrivljenih, rekao je da poznaje samo Aleksandra Jovića, koga zna još iz 1990-ih.

Naredno ročište zakazano je za 3. novembar, kada će biti nastavljeno iznošenje odbrane okrivljenih, kojih je sada u sudnici 12 od početnih 18 – za četiri je nastupila apsolutna zastara, jedan je preminuo, a jednom se sudi u odsustvu.

Prvooptuženi Dragoslav Joksimović o osiguranju Andreja Vučića

Na prethodnom ročištu, u maju ove godine, svoju odbranu iznela još dvojica okrivljenih – Dragoslav Joksimović i Aleksandar Jović. Prvooptuženi Joksimović izjavio je da nema mnogo novog da doda u odnosu na svoj iskaz iz 2022. godine, ali je naglasio da bi ceo postupak verovatno bio nepostojeći da nije afere Asomakum, koju vidi kao politički motivisanu. 

On tvrdi da je „prepucavanje” između predsednika Aleksandra Vučića i opozicionog poslanika Zorana Živkovića u Skupštini 2014. godine podstaklo Vučića da traži „krivce“ za firmu osnovanu na ime njegovog brata. Prema Joksimoviću, tada su se uključile različite strukture izvršne vlasti, uključujući Nebojšu Stefanovića (tadašnjeg ministra policije) i Dijanu Hrkalović (tada državnu sekretarku MUP-a), kako bi se po svaku cenu pronašao odgovorni, što je na kraju dovelo do podizanja „ove optužnice takve kakva je”.

Joksimović je naglasio da je u postupku saslušano 50–60 ljudi, a da ga gotovo niko od njih ne poznaje i da ne postoji nijedan materijalni dokaz protiv njega. Grafološka veštačenja, na pedesetak stranica, pokazala su da nijedan potpis na spornim firmama nije njegov. 

Rekao je i da je proveo šest meseci u pritvoru zbog saslušanja svedoka, koje uopšte ne poznaje, niti oni njega. Istakao je da ga niko iz banaka ili Poreske uprave nikada nije video, da nema njegovih slika ni potpisa na dokumentima firmi čija mu se osnivanja stavljaju na teret i ocenio je da je nelogično da bi on osnovao firmu na ime Andreja Vučića.

„Andreja Vučića niti poznajem, niti sam imao prilike da ga sretnem, druga stvar, iznenadilo me tamo… na primer, kada sam gledao u predmetu… on je bio na tu firmu i prijavljen u Fondu PIO. Taj dokaz ima u predmetu, ja sam u svojoj izjavi prošli put naveo i broj stranice i predmeta gde se taj dokaz nalazi u predmetu… Nema razloga da mu ja uplaćujem doprinose, razumete, ili nešto slično, a da osnivam firmu neku na njegovu ličnu kartu, razumete“ — izjavio je na ročištu održanom 30. maja ove godine prvookrivljeni Dragoslav Joksimović, kome se stavlja na teret da je navodno, fasifikovao ličnu kartu, pa takvim dokumentom na ime Andreja Vučića, brata predsednika Srbije, osnovao firmu Asomakum.

BIRN je prošle godine došao do dokumenta iz kog se može zaključiti da je na ime Andreja Vučića, preko firme Asomakum, podneta prijava osiguranja, ali ne PIO fondu kako tvrdi Joksimović, već Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, i to 22. marta 2010. godine, šest dana nakon što je firma osnovana 15. marta iste godine.

Redakcija BIRN-a pokušala je da proveri da li u bazi nadležnih fondova ta prijava postoji. 

BIRN je tada poslao Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje (RFZO) Zahtev za pristup informacijama od javnog značaja tražeći prijavu i odjavu osiguranika Andreja Vučića preko firme Asomakum, ali su iz Fonda odgovorili da je za to nadležna institucija – Centralni registar obaveznog socijalnog osiguranja (CROSO).

BIRN se obratio i toj instituciji, ali nam je stigao odgovor da CROSO ne poseduje informacije o prijavama i odjavama osiguranja za direktora, vlasnika ili osnivača firme Asomakum.

Nakon ovog odgovora, ponovo smo se obratili ovoj instituciji i zamolili da objasne da li je, prilikom formiranja baze, CROSO uneo podatke o osiguranicima čije su prijave podnete pre 15. maja 2010, kada je Zakon o CROSO studio na snagu, odnosno da li su nakon formiranja baze CROSO, u nju preneti i podaci o osiguranjima, za koja su pre tog perioda bili nadležni organi, poput RFZO i PIO.

U odgovoru je ponovljeno da Centralni registar obaveznog socijalnog osiguranja (CROSO) ne poseduje podatke o prijavama i odjavama za osnivača, direktora i vlasnika firme Asomacum. Objasnili su i da je registar osnovan 2010, ali je stvarno počeo sa radom tek 3. avgusta 2013. Kada je CROSO počeo sa radom, izvršena je migracija postojećih podataka iz ranijih baza, tako da bi ih CROSO imao da su prethodno postojali u evidencijama drugih institucija, navedeno je u odgovoru BIRN-u.

Informacije o navodnoj prijavi osiguranja na ime Andreja Vučića preko firme Asomakum, kako ova o zdravstvenom, tako i ona o osiguranju u PIO fondu, koje pominje optuženi Joksimović, mogle bi da budu jasnije kada sudski postupak stigne u fazu izvođenja pisanih dokaza.

U okviru iznošenja odbrane, branioci su Joksimovića pitali da li poznaje druge optužene, uključujući i Aleksandra Jovića, sa kojim je optužen za ista krivična dela, a koji je svoju odbranu takođe izneo na istom ročištu u maju ove godine. 

Joksimović je odgovorio da Jovića ranije nije poznavao i da su se prvi put sreli nakon hapšenja 2015. godine.

„Prvi put smo se sreli u marici, kada su nas vodili ili iz policije u sud, ili iz suda u pritvor”, rekao je Joksimović.

Ipak, kako se izjasnio, nekolicinu je poznavao odranije, sa nekima je imao i poslovne veze, ali je negirao bilo kakvu saradnju u vezi sa „fantomskim firmama” na slovo „A”.

U vezi sa optužbama o učestvovanju u radu niza firmi na „A”  („Amur projekt“, „Atraban“, „Amagangas“, „Asomakum“…), Joksimović je naveo da za njih nije znao pre policijskog privođenja, da nije učestvovao u osnivanju, upravljanju ili poslovanju tih društava, niti je ikada dostavljao bilo kakvu dokumentaciju Poreskoj upravi u vezi sa njima.

Što se tiče optužbi da je sa odgovornim licima drugih firmi sačinio poslovnu dokumentaciju sa neistinitim podacima radi ostvarivanja povraćaja PDV-a, Joksimović je precizirao da nikada ni za jednu firmu nije podnosio zahtev za povraćaj poreza, pa čak ni za svoju firmu „DNK“, u kojoj uredno plaća PDV i nema potrebe za bilo kakvim „akrobacijama”. On je napomenuo da je iz analize predmeta video da je Poreska uprava za svaku od tih firmi izdavala rešenja o povraćaju PDV-a i da je zato ta uprava prava adresa za pitanja.

„Poreska uprava je za svaku od tih firmi izdala rešenje o povraćaju PDV-a, pa bi to logičnije bilo pitanje za Poresku upravu nego za nas okrivljene. Ako su proveravali i vraćali prigovore tim firmama, svaki direktor je morao lično da ode u poresku kancelariju, dostavi dokumenta, legitimacije, kopije lične karte ili pasoša i potpiše izjave. Nemoguće je da se ne bi mogli setiti tih ljudi, a da se na mene stavlja teret tih radnji, jer ja nikada do 2015. godine nisam ulazio u Poresku upravu.“

I Aleksandar Jović je u svojoj odbrani osporio tvrdnje optužnice da je zajedno sa Dragoslavom Joksimovićem i Nemanjem Perićem prethodno dogovorio izvršenje krivičnih dela. Naglasio je da se nikada ranije nisu sreli niti komunicirali, pa je „nemoguće da mi imamo prethodni dogovor ako se nikada ranije nismo videli u životu, čuli, sastali, razmenili neki mejl, sms poruku ili bilo šta.“

U vezi sa optužbama o osnivanju fantomskih privrednih društava, Jović je rekao da nikakva takva društva nije osnivao. On je posebno naglasio apsurdnost tvrdnje da su to fantomska društva:

„Kako mogu biti fantomska društva ona koja osnuje država Srbija, koja ih zvanično registruje, koja ih ozvaniči na sajtovima Agencije za privredne registre, Narodne banke Srbije, Poreske uprave i ta država Srbija im toliko veruje, da im vraća PDV.“

Posebno je istakao težinu procesa povraćaja poreza.

„Vratiti PDV – svaki privatnik zna koja je to noćna mora, ja nikada nisam tražio povraćaj PDV-a od kako poslujem, a poslujem od 1991. godine kao privatnik. To je kažem noćna mora, onog časa kada predaš prijavu za povraćaj PDV-a, oni ti šalju šest inspekcija, trkeljišu ti sve papire što ima ne bi li, ne kažem da neće vratiti PDV, ali će ti naći nešto drugo gde će da te kazne, pa će to da ti umanje. E, a ovim svim firmama je država Srbija lagano vraćala PDV.“

Jović je naglasio da su branilački timovi tokom istrage tražili veštačenje njihovih potpisa na svim relevantnim dokumentima – otpremnicama, fakturama, nalozima za prenos, nalozima za inostrana plaćanja – kako bi se dokazalo da nisu oni sačinili te papire.

Jović je objasnio da u vreme podnošenja PDV prijava za period opisan u optužnici (2009, 2010. godina) nije bilo elektronskih sistema, već je sve moralo biti lično predato Poreskoj upravi, što znači da bi njihovi potpisi morali biti na tim dokumentima da bi se tvrdnje optužnice mogle potvrditi. On je dodao da je tužilaštvo ignorisalo zahteve za veštačenje, uključujući i dokumentaciju vezanu za podizanje novca, kupovinu deviza i prenos u inostranstvo, konkretno u Kinu, i da nije pokušalo da izvede te dokaze.

„Mi smo tražili veštačenje svih tih papira i tužilaštvo se, naravno, oglušilo, jer je znalo kakav bi bio ishod”, rekao je Jović.

On je osporio tvrdnje optužnice da su on i drugi okrivljeni osnovali firme koristeći falsifikovane lične karte. 

„Ja ne znam, ovo su sve, sve laži i apsurdi i ovde se priča i svodi na firmu „Asomakum“, ko je osnovao, da li smo to mi ili nismo, da li smo falsifikovali ličnu kartu Andreja Vučića ili nismo, ukrali identitet ili nismo”, rekao je Jović. 

On je detaljno objasnio proceduru otvaranja firme, naglašavajući da jedan od koraka uključuje otvaranje bankovnog računa i da je pronašao dokumentaciju koja pokazuje kako je izgledala osoba koja je otvorila račun za firmu „Asomakum“.

„Ja sam našao sliku lica koje je došlo da otvori račun u Findomestik banci za firmu Asomakum… ne liči na brata predsednika, ali što je još bitnije, ne lični na mene uopšte.“

On je objasnio da je banka potvrdila kopiju lične karte tog lica 22. marta 2010. godine, tačno u 10,58 časova, što dokazuje da je procedura sprovedena nezavisno od njega i ostalih okrivljenih.

„Ono se pojavilo pred bankom i neka mnogo pametna žena, pogledala je njega, pogledala je ličnu kartu, utvrdila da je to to i napisala da je kopija verna originalu… i tačan sat i minut 10 sati i 58 minuta je vreme kada se ovo lice pojavilo pred njom da otvori račun za firmu Asomakum.“

Jović je naglasio da su, osim banke, morali biti uključeni i Agencija za privredne registre i Poreska uprava.

„Tako su moguće otvorene i druge neke firme, ali ovo apsolutno, još jednom ponavljam, nema nikakve veze sa nama. Ja ne znam zašto se ovo nama stavlja na teret, koji je razlog.“

On je zaključio da je već ranije sve detaljno obrazlagao i da, po njegovom mišljenju, optužnica protiv njega u vezi sa ovom firmom, nema osnovu.

Napomena: Suđenje u ovom slučaju je i dalje u toku. Krivica se utvrđuje pravosnažnom presudom. Novinar, glavni urednik i izdavač ne odgovaraju za štetu ako je informacija verno preneta iz sudskog postupka i ukoliko je novinar postupao sa dužnom novinarskom pažnjom.