Vladimir Gajić, advokat radnika Krušika Aleksandra Obradovića, predaće danas novi predlog za ukidanje kućnog pritvora jer nema osnova da se protiv njega vodi krivični postupak, saznaje BIRN.

Gajić u predlogu navodi da je „22.oktobra konačno dobio priliku da kao branilac osumnjičenog Aleksandra Obradovića izvrši uvid u istražni spis predmeta tužilaštva za Viskotehnološki kriminal“.

Nakon uvida u spis predmeta on je zaključio da se u njemu ne nalazi nijedan dokaz koji opravdava osnovanu sumnju da se protiv Obradovića uopšte vodi krivični postupak.

Iz dispozitiva Naredbe o sprovođenju istrage od 23.09.2019.godine nemoguće je zaključiti koju normu je prekršio Obradović, niti koja informacija predstavlja poslovnu tajnu, navodi Gajić

„U spisima predmeta ne postoji nijedan dokaz, nema nijednog ugovora, pa se stiče utisak da policija i ’oštećeni’ Кrušik kriju ugovore i od javnog tužioca, koji evidentno funkcioniše bez znanja o činjenicama, kao protočni bojler policije“, navodi advokat u predlogu za ukidanje kućnog pritvora.

U obrazloženju Naredbe Višeg javnog tužilaštva konstatuje se da osnovi sumnje proizilaze iz dokaza dostavljenih uz krivičnu prijavu.

„Međutim, ako sud izvrši uvid u popis dokaza koje je Uprava kriminalističke policije u svom aktu od 19.09.2019. godine dostavio uz krivičnu prijavu, vidi se da tu nema nijednog dokaza, već se radi isključivo o dokumentima koja su rezultat rada policije u danu hapšenja osumnjičenog“, navodi Gajić.

Nakon uvida u spise predmeta, advokat kaže da se nameće i pitanje – kako su tri suda odlučivala o pritvoru u ovom predmetu.

„Najpre Sudija za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu koji je odredio meru zabrane napuštanja stana, zatim vanraspravno Кrivično veće Višeg suda u Beogradu i na kraju  Apelacioni sud u Beogradu, kod činjenice da se u predmetu ne nalazi nijedan jedini dokaz kojim tužilac opravdava krivično gonjenje, a pogotovu predlog za određivanje pritvora“, pita Gajić.

On konstatuje i da od 18. septembra 2018. godine kada je Aleksandar Obradović uhapšen, do danas, njemu nisu predočeni dokazi kojima ga tereti tužilac.

U dopisu sudiji za prethodni postupka Višeg suda u Beogradu Darinki Šćepanović on navodi:

„S obzirom da vi kao Sudija za prethodni postupak niste donosili odluke u ovom predmetu, predlažem da izvršite uvid u spise predmeta tužioca i donesete svoje zaključke“, navodi Gajić u predlogu sutkinji Šćepanović.

On ukazuje i na jednu „elementarnu logičku protivrečnost ovog postupka“.

„Naime, ako je neistina/laž ono što je kao de facto Uzbunjivač u javnost izneo osumnjičeni Aleksandar Obradović, onda ta neistina ne može biti poslovna tajna zbog čijeg odavanja tužilac stavlja na teret izvršenje krivičnog dela iz čl. 240 stav 2 Кrivičnog zakonika“, navodi se u predlogu za ukidanje kućnog pritvora.

„Ako je ipak istina ono što je u informacijama učinio dostupnim javnosti Aleksandar Obradović u vezi sa mogućom korupcijom kod `oštećenog` Кrušika, onda to ne može biti krivično delo, jer kao poslovna tajna ne može biti označeno ništa što je sadržano u odredbi čl.3 Zakona o poslovnoj tajni, niti uopšte bilo koje  krivično delo može biti zaštićeno bilo kakvom vrstom tajne“, navodi advokat.

Obradovićev branilac smatra da ne postoje razlozi zbog kojih je mera zabrane napuštanja stana  iz člana određena uzbunjivaču iz Krušika.

Posebno, ovaj krivični predmet je po svojoj suštini bizaran, ocenjuje advokat Gajić.

„Osumnjičeni je de fakto uzbunjivač u smislu Zakona o zaštiti uzbunjivača koji je ukazao na nezakonito poslovanje odgovornih lica u namenskoj fabrici Кrušik iz Valjeva, a u koje nezakonitosti su eventualno umešani i članovi Vlade Srbije, onemogućen je u delovanju kao uzbunjivač krivičnim progonom od strane tužilaštva,  koje na taj način umesto da suzbija kriminal na štetu državnog preduzeća hapsi i progoni savesnog građanina“.  

Advokat podseća i da je odredbama Zakona o zaštiti poslovne tajne izričito određeno da se neće smatrati poslovnom tajnom one informacije koje su označene kao poslovna tajna radi prikrivanja krivičnih dela, prekoračenja ovlašćenja ili zloupotrebe službenog položaja ili drugog nezakonitog akta ili postupanja domaćeg ili stranog pravnog odnosno fizičkog lica.

„Prema svim do sada relevantnim okolnostima ovog slučaja, jasno je da postoje veoma jake indicije da je poslovanje u fabrici Кrušik iz Valjeva, kada su u pitanju informacije do kojih je došao osumnjičeni, u toj meri sporne da je tužilaštvo pre svega kada se sa njima upoznalo,  trebalo da izvrši provere, jer te informacije referišu na sumnju da se radi o postupanju koje se može dovesti i u vezu sa organizovanim kriminalom“, konstatuje Gajić.

Tužilaštvo nema nijedan dokaz da je osumnjičeni bilo šta učinio iz koristoljublja, pa je ipak pravno kvalifikovalo krivično delo koje mu stavlja na teret pod tom težom kvalifikacijom.

Odbrana smatra da je pravna kvalifikacija na koju se opredelilo tužilaštvo klasična zloupotreba organa postupka kako bi se na taj način otežao pravni položaj osumnjičenog u situaciji kada za to ne postoji nijedan dokaz.

Branilac sudu ukazuje i da je tek 15.10.2019. godine sudski veštak-forenzičar pokrenuo postupak veštačenja računarske opreme koja je predmet veštačenja, što znači da tužilaštvo tek sada prikuplja dokaze na koje se poziva.

„Кad je u pitanju osnov iz tačke 3 člana 211 stav 1 ZКP-a koji je inicijalno prihvaćen kao razlog za određivanje mere, a zatim jedno vreme i  pritvora, odnosno da postoji opasnost da će osumnjičeni ponoviti krivično delo, odbrana ukazuje sudu da osumnjičeni nije ni izvršio krivično delo, da delo koje mu se stavlja na teret nije krivično delo, odnosno da se njegove radnje i postupci mogu ceniti samo kao delovanje uzbunjivača i da zapravo tužilaštvo radi jednu sasvim drugu stvar. Tužilaštvo naime krivičnim progonom Aleksandra Obradovića sprečava da javnost bude obaveštena o pitanju koje je od interesa za javnost, odnosno na taj način indirektno štiti određeni broj lica koja su mogući pripadnici organizovane kriminalne grupe, koja u dužem vremenskom periodu vodi poslovanje državnog preduzeća na štetu pravnih i ekonomskih interesa tog državnog preduzeća“, navodi se u predlogu za ukidanje kućnog pritvora.

„Iako Sud po ZКP-u nije dužan da odlučuje o predlogu odbrane van roka od 3 meseca od određivanja mere kada ta obaveza  suda nastupa po službenoj dužnosti, odbrana smatra, da je Sud taj koji u svakom momentu kao prioritetni zadatak ima da štiti osnovna prava građana, pogotovu kada okolnosti slučaja ukazuju na to da je pravni položaj Aleksandra Obradovića najsličniji položaju zarobljenika koji se nalazi pod krivičnim progonom samo zato što je ukazao na lica koja se po svemu sudeći  nalaze van zakona i pravnog poretka Republike“, zaključuje Gajić.