Pripadnici bezbednosnih službi – BIA, VOA, MUP – koji su se kao službena lica bavili suzbijanjem kriminaliteta i zaštitom bezbednosti Republike Srbije, a koji su bili deo organizovane kriminalne grupe povezane sa plantažom marihuane Jovanjica, i te kako su bili svesni da svojim postupcima vrše krivična dela.

Ovo se konstatuje u optužnici “Jovanjica 2”, koja je BIRN-u dostavljena iz tužilaštva nakon što je pre nekoliko dana ona postala pravosnažna. Osim vlasnika Jovanjice Predraga Koluvije, optuženi su i pripadnici policije, Bezbednosno informativne agencije i Vojno obaveštajne službe. 

Dok se u optužnici “Jovanjica 1”, po kojoj od oktobra prošle godine traje suđenje pred Specijalnim sudom u Beogradu, optuženi terete da su bili zaduženi za neovlašćenu proizvodnju, u drugoj optužnici mahom su pripadnici službi bezbednosti, koji su bili zaduženi za bezbednost Jovanjice. 

Oni su postali pripadnici organizovane kriminalne grupe prihvatajući zadatke, koji se odnose na bezbednosnu zaštitu nedozvoljene proizvodnje opojne droge. Predrag Koluvija je osmislio plan kao vođa organizovane kriminalne grupe, navodi se u optužnici “Jovanjica 2”.

Okrivljeni Predrag Koluvija, Aleksandar Tošić, Radovan Bojović, Branislav Radosavljević, Milan Kendija, Zoran Baštovanović, Miloš Tofilović i Slaviša Milinković su u istrazi negirali krivicu i odlučili su da se brane ćutanjem, odnosno nisu želeli da iznesu svoju odbranu.

Kao izuzetak, navodi se Slaviša Milinković, koji je prilikom ponovnog saslušanja pred tužiocem priznao krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija.  

U optužnici se navodi da su krivična dela izvršili u periodu od 14. maja 2016. do 14. novembra 2019. godine kada je policija upala na Jovanjicu i uhapsila Koluviju. 

Njima se svima stavlja na teret krivično delo udruživanje radi vršenja krivičnih dela i neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga, dok su pojedini okrivljeni optuženi i za falsifikovanje isprava. 

Tužilac u optužnici tvrdi da su u posao uložena značajna materijalna sredstva, kupljena je veoma skupa oprema neophodna za proizvodnju droge kanabis u veštačkim uslovima. 

Stepen organizovanja okrivljenih, vrednost uloženih sredstava i količina pronađene opojne droge ukazuju da su njihove pobude bile usmerene ka sticanju impozantne materijalne koristi, stoji u optužnici.

Dalje se navodi da je brojnim veštačenjima utvrđeno da je nađena droga imala TCH veći od 0,3 procenta. Radi se o izrazito velikoj količini opojne droge, koja bi imala izuzetno veliku vrednost da je dospela na tržište. 

Koluvija je u upravnoj zgradi Jovanjice instalirao server marke Hjulet-Pakard, koji je služio za kontrolu aplikacija za konspirativnu razmenu poruka – Razgovor u okviru koje je bila formirana i posebna grupa “Savet za bezbednost” preko koje je izdavao naređenja članovima grupe. Danom hapšenja obustavljeno je i korišćenje ove aplikacije.

Zaplene unele nemir u grupu

U optužnici se navode tri slučaja zaplene droge, koje su uznemirile Koluviju. Jedna je iz jula 2016. godine kada je Vule Bojović, radnik Jovanjice, čiji je rođeni brat Radovan Bojović, pripadnik MUP-a, koji je obuhvaćen drugom optužnicom, uhapšen na graničnom prelazu Bajakovo-Batrovci prilikom ulaska u Hrvatsku, prilikom čega je kod njega pronađeno više od 33 kilograma droge. 

Drugi slučaj je iz juna 2019. godine kada je Miodrag Poznan, zvani Stolar, uhapšen na graničnom prelazu Preševo, pri ulasku iz Makedonije u Srbiju. Kod njega je pronađeno skoro 33 kilograma marihuane. 

Hapšenja Miodraga Poznana, kao i hapšenje Dragana Miloševića, koji je 8. oktobra 2019. uhvaćen sa gotovo tri kilograma marihuane, koja je proizvedena u Jovanjici, očigledno su uneli najveću pometnju u grupi, što se vidi po intenzivnoj proveri, koja je vršena preko policajaca.

Članovi grupe pokušavali su da izvrše uticaj na Poznana, koga je pritvoru nakon hapšenja obilazio Slaviša Milinković, još jedan okrivljeni obuhvaćeni optužnicom “Jovanjica 2”. On je posećivao Poznana u pritvoru i vršio pritisak na njega da u svojoj obrani na suđenju ne pominje pripadnike ove grupe i o tim razgovorima je u više navrata obaveštavao Koluviju. 

Ko je ko u optužnici

Aleksandar Tošić, pripadnik BIA, imao je zadatak da neposredno obezbeđuje objekte sa drogom, da stupa u kontakt sa policijskim službenicima i da prikuplja informacije, koje su bitne za opstanak organizovane kriminalne grupe, navodi se u optužnici.

Takođe, imao je zadatak da proverava podatke iz zvaničnih evidencija državnih organa. 

Koluvija je preko Tošića u više navrata proveravao podatke o osobama i vozilima, koji postoje u zvaničnim evidencijama, a koje su mu služile za zaštitu proizvodnje droge u Jovanjici.

U oktobru 2019. godine, na primer, Tošić je koristeći svoju službenu šifru koju je dobio u BIA, pristupio podacima o nekoliko osoba. Takođe je proveravao i više vozila i osoba za koja je Koluvija mislio da ga prate. O detaljima koje je saznao, Tošić je obaveštavao Koluviju.  

Prikazana je i komunikacija u kojoj okrivljeni Aleksandar Tošić Koluviji saopštava da preko policajca Marka Raičevića ne može da dobije informacije iz istraga koje se vode protiv osoba uhapšenih sa marihuanom proizvedenom na Jovanjici.

„Bato, on je izbačen iz svake priče u poslednja dva meseca, u ratu je sa Malim Sentom, kaže da je čuo da su išli u neku akciju jutros rano, ali nema pojma ništa bliže, kaže da se sprema da ide odatle, moramo drugim putem sutra“. Na to mu je Koluvija odgovorio da onda moraju preko “Bojketa”. „On ima drugare tamo“, napisao je Koluvija.

Upravo ova komunikacija dokazuje činjenicu da je okrivljeni Aleksandar Tošić postupio po nalogu Koluvije, nakon čega mu je referisao preduzeto, odnosno „polagao račune“, nakon čega je Koluvija konstatovao da će „Bojke“, odnosno okrivljeni Radovan Bojović, realizovati navedeni nalog preko „drugara“, zaključuje tužilac u optužnici.

On dalje objašnjava da je osoba sa nadimkom „Mali Senta“ načelnik Četvrtog odeljenja, Slobodan Milenković (koji je i sproveo akciju hapšenja Koluvije u novembru 2019.). „Uostalom i sam svedok Marko Raičević se izjasnio da su se okrivljeni Aleksandar Tošić i on videli na Dorćolu u jednom kafiću na uglu Strahinjića Bana i Kapetan Mišine ulice, radi se o oktobru mesecu 2019. godine, i tom prilikom je okrivljenom rekao da ne radi, da je bolestan i da nema nikakvu komunikaciju sa načelnikom Slobodanom Milenkovićem, kao što i nije imao, kao i da je moguće da ga je u nekom trenutku okrivljeni pitao za hapšenje“, piše u optužnici.

Radovan Bojović, kriminalistički inspektor za suzbijanje privrednog kriminala u beogradskoj policiji, je imao zadatak da obezbeđuje uslove lažnog predstavljanja organizatora, odnosno Predraga Koluvije. Branislav Radosavljević, pripadnik BIA, je imao iste zadatke kao i Bojović.  

Milan Kendija, pripadnik jedinice za obezbeđenje ličnosti i objekata MUP-a Srbije, osim obezbeđivanja objekta Jovanjica, imao je zadatak da obezbeđuje poslove fizičko-tehničkog obezbeđenja spoljnog perimetra objekta Jovanjica, koje je vršila agencija Ronin Elite Security.

Za Sašu Vujisića, nekadašnjeg pripadnika VOA zaduženog za zavođenje dokumenata, navodi se da je 2017. godine osuđen na uslovnu kaznu od tri meseca zbog krivičnog dela poreska utaja. Vujisić je u bekstvu, veruje se da je u Americi i naređeno je izdavanje poternice. Njegov zadatak u grupi je bio da pomogne pri lažnom predstavljanju Koluvije. 

U optužnici stoji da je Vujisić obezbedio uslove za lažno predstavljanje Koluvije, kome je predao fasciklu plave boje sa natpisom “Vojno obaveštajna agencija” i sa lažnim rešenjem direktora VOA Zorana Stojkovića, kojim je Koluvija ovlašćen da kao potpukovnik na dužnosti referenta za operativne poslove prikuplja operativne podatke o Miodragu Poznanu, koji je uhapšen na graničnom prelazu Preševo dok je marihuanu iz Makedonije prevozio za Srbiju. Pravi cilj ove akcije bio je, zapravo, da se spreči da Poznan progovori o Jovanjici i Koluviji.

Policijski službenici su nakon telefonskog razgovora sa suprugom Saše Vujisića saznali da je, prema njenim saznanjima, on 5. decembra 2019. sa aerodroma Beograd napustio zemlju i otputovao za Ameriku, kao i da sa njim već duže nije u kontaktu.

Zoran Baštovanović, policijski službenik odeljenja za borbu protiv korupcije UKP-a MUP-a Srbije, je isto imao zadatak da obezbeđuje objekat.

Miloš Tofilović, koji je nedavno uhapšen sa heroinom u akciji DEA i srpske policije, imao je zadatak da sa Jovanjice preuzima pakete sa opojnom drogom i potom ih odvozi radi distribucije. Takođe je imao zadatak i da obezbeđuje lažno predstavljanje Koluvije. 

Tofilović je vozio automobil, koji je 13. novembra 2019. na auto-putu u pravcu ka Nišu, zaustavila policija i nakon toga izvršila pretres Jovanjice. U automobilu je tada sa njim bio i Predrag Koluvija. 

Slaviša Milinković, metalobrusač, imao je zadatak da stupa u kontakt sa osobama, koje su procesuirane zbog opojne droge koja je proizvedena na Jovanjici i da utiče na njih da tokom postupka ne otkriju Koluviju i druge pripadnike organizovane kriminalne grupe.

Dve izjave

Iz optužnice, koja je napisana na 343 strane, BIRN izdvaja dva svedočenja – Dejana Milenkovića – Bagzija, šefa službe za specijalne istražne metode i Uroša Radibratovića, policijskog službenika iz Trstenika.

Milenković je svoj iskaz u svojstvu svedoka dao 10. jula 2020. godine. U njemu on navodi da mu je poznat okrivljeni pripadnik BIA Branislav Radosavljević, jer je ranije radio u SBPOK-u. 

Milenković je naveo da ga je Radosavljević upoznao sa Koluvijom u junu ili julu 2019. godine i da ga je predstavio kao čoveka, koji može dosta da pomogne za prostor prema Severnoj Makedoniji pošto sarađuje sa svim službama bezbednosti.

Objasnio je da je Koluviju upoznao u prostorijama službe za specijalne istražne metode, u kojoj je on bio šef, u Kneza Miloša u Beogradu. Susret je trajao jako kratko – dva, tri minuta – pa nisu stigli da razgovaraju na temu Severne Makedonije. 

Svi zahtevi, koje je dostavljao Radosavljević prolazili su za to predviđenu proceduru, tvrdi Milenković. 

Koluvija je u jednom trenutku tražio preko Radosavljevića da proveri da li dronovi nadleću Jovanjicu. Milenković, kod koga je Radosavljević pokušao da dobije tu informaciju, u istrazi je rekao da misli da ga je Radosavljević ovim povodom kontaktirao u oktobru ili novembru 2019.

Milenković kaže da se seća da mu je jednom prilikom Radosavljević poslao poruke pokušavajući da sazna da li dronovi nadleću Jovanjicu. “Jesi li ti možda izbacio dron, možda petak na subotu noć. Baš mi je bitan taj info, ne bih te zamarao zato što mislim da to rade ovi iz žandarmerije, neka privatna priča, aha, ima žandarmerija, pričaću ti kada se vidimo”. Milenković je odgovorio da se te poruke seća, ali da je nema sačuvanu u telefonu. Kaže da je sa Radosavljevićem komunicirao preko aplikacije Signal.

Drugo svedočenje, koje BIRN prenosi iz optužnice pripada Urošu Radibratoviću, policijskom službeniku iz Trstenika. Na lažnoj policijskoj legitimaciji, koju je Predrag Koluvija imao prilikom hapšenja, bili su serijski brojevi legitimacije, koji su pripadali Radibratoviću. 

On je kazao da je u decembru 2019. ili januaru 2020. u kancelariju došao šef grupe za suzbijanje kriminala u Kruševcu, koji ga je pitao gde mu je službena legitimacija, na šta je on odgovorio da je kod njega. Zatraženo mu je da fotografiše i pošalje sliku legitimacije, a potom su ga ispitali i pripadnici Službe unutrašnje kontrole.

Zanimalo ih je da li je možda izgubio legitimaciju. On je tokom istrage u predmetu Jovanjica tužiocu rekao da mu nikada nije nestajala legitimacija, ali da je 2007. kada je počeo da radi kao policajac, dobio legitimaciju sa drugim serijskim brojem. Zatim je 2014. godine zadužio drugu službenu legitimaciju i rekao da ni ona nije bila nova, odnosno da je nekome pripadala ranije.

Rekao je da nikada nije upoznao Predraga Koluviju, kao ni ostale okrivljene. Jedino je čuo o Baštovanoviću, ali ga ne poznaje lično.

Koluviji je službenu legitimaciju sa istim brojem koju je imala i Radibratovićeva, obezbedio Radovan Bojović.

Batica se branio ćutanjem

Kao jedan od dokaza u optužnici navodi se komunikacija Radovana Bojovića koji piše: „Malo sam se raspitao za onaj događaje od 07.10. (uhapšen Dragan Milošević, prim. aut.) to je odradio jedan Vladica iz Četvrtog sa tri klinca nova, bata što je pao se branio ćutanjem, a da li je van zapisnika lajao njima mogu tek u sredu videti, jer se čovek koji je dobar sa Vladicom vraća u sredu na posao, uzeti su DNK tragovi sa kesica spolja i unutra, kvalitetan kriminalističko-tehnički izveštaj, koji će stići 17.10. …Tako su mi preneli“.

Predrag Koluvija je na to odgovorio: „O.K… treba to pratiti…Da nema DNK“,  na šta Bojović odgovara „Ne znam treba videti sve, onaj ko već nije evidentiran u DNK bazi kod nas teško se identifikuje“.

„Moguće da je DNK od onog Steve tu. To moramo pratiti“, odgovorio je Koluvija, nakon čega je Bojović konstatovao „Uf nije baš pohvalno, što ne nosi rukavice“.

Koluvija je rekao da nose i uvek prebrišu deterdžentom, ali da se nikad ne zna ko zna.

„Zato ti kažem, da ga sklonimo po potrebi“, rekao je Koluvija, a Bojović odgovorio: „Da vidimo ovo u sredu, ali ako ti je bilo šta rizično sa njim povuci ga privremeno“.