Ni nakon intervjua koji je predsednik Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić dao Insajderu nije ništa jasnije koje je poreklo novca koji je uplatilo nekoliko hiljada donatora SNS na prethodnim izborima, niti razlog zbog kojeg su se odlučili na taj vid finansiranja.

Upitan kako je moguće da 6.940 građana uplati stranci identičan iznos od 40.000 dinara, a da su neki od njih istovremeno i korisnici socijalne pomoći, Vučić je odgovorio da „pretpostavlja da je to zato što je dozvoljeno da fizička lica izdvoje do tog nivoa, a ne više od toga“, ponavljajući da SNS ima najčistije finansije i da nikome ništa ne duguje.

BIRN je polovinom oktobra u svom istraživanju objavio dokument u kojem se vidi da je Agencija za borbu protiv korupcije podnela izveštaj Višem javnom tužilaštvu u Beogradu tražeći da protiv SNS-a pokrene krivični postupak zbog sumnje na pranje novca tokom izbora 2014. godine.

U istraživanju su objavljene i ispovesti petoro donatora SNS iz ovogodišnjih predsedničkih izbora koji su potvrdili da nisu davali svoj novac već im je on dat u stranci, a onda su ga uplaćivali na svoje ime.

Vučić je kazao da je uveren da će nadležni organi sve okončati u skladu sa zakonom i da ga istovremeno čudi što se uopšte govori o mogućem pranju para.

„Pranje para? Sa po 19.000 dinara“, rekao je Vučić, na šta je usledila primedba urednice Insajdera Brankice Stanković da nije reč o 19.000 dinara, nego o više hiljada ljudi koji su uplatili identičan iznos od po 40.000 dinara i da je to „možda mehanizam pomoći kojeg neki tajkun prikriva finansijsku podršku stranci“.

Vučić je dao sledeći hipotetički primer pokušavajući da objasni problem: ”Sedimo nas dvoje i bude tu i neki treći čovek. I ja kažem, ‘evo ja hoću da dam 800 evra, ali ne mogu da dam 800 evra, dozvoljeno je manje. Evo ti, izvoli novac, molim te, plati za našu stranku“.

Nemanja Nenadić, programski direktor organizacije Transparentnost Srbija, koja se godinama bavi monitoringom finansiranja stranaka, kaže da ovakav primer o tome kako se dolazi do lažnog donatora nema veze sa onim što se dešavalo u stvarnosti.

“Pošto je nekoliko hiljada ljudi iz cele Srbije dalo istovetan prilog, sigurno nije reč o tome da je neki pojedinac spontano poželeo da da određenu sumu, pa onda podelio svojim prijateljima po 40.000 dinara”, kaže Nenadić.

Već na samom početku intervjua on je izneo tvrdnju koja nema uporiše u Zakonu – da je limit za priloge građana 40.000 dinara. “Stvarna granica je 20 puta veća od tog iznosa, a blizu 40.000 se nalazi granica kada ime davaoca priloga mora da se objavi još dok kampanja traje”, rekao je Nenadić.

On kaže da slučaj kakav ga je opisao Vučić u intervjuu predstavlja krivično delo prema Zakonu o finansiranju političkih aktivnosti gde je propisano “kao krivično delo davanje ili primanje novca za finansiranje kampanje, koje je praćeno namerom da se sakrije izvor finansiranja”.

Aleksandar Vučić je pozvao Agenciju za protiv korupcije da sve ispita do kraja.

„Ja kažem da je izmišljena tema. Da li jeste ili nije – neka Agencija sprovede postupak do kraja“, naveo je Vučić.

Nenad Nenadić smatra da je dobro što je Vučić pozvao Agenciju za borbu protiv korupcije da ispita slučaj, ali i da je za ovo više nadležan javni tužilac, odnosno javni tužioci prema mestu gde su izvršene sumnjive uplate.