• Koluvija sa saradnicima u Makedoniji komunicirao preko grupe „Rosoman  proizvodnja“ unutar zaštićene aplikacije „Razgovor“
  • Koluvija je u Makedoniji imao udeo u vlasništvu tri firme, od kojih su dve proizvodile marihuanu u medicinske svrhe. Jednoj od njih izvezeno je čak 60.000 sadnica kanabisa
  • Pojedini poslovni partneri Koluvije u Makedoniji bili su ljudi koji se dovode u vezu sa premijerom Zoranom Zaevom i članovima njegove porodice 
  • Koluvijini srpski partneri u Makedoniji bili su braća Medenica, zakupci restorana Zvezdara teatar u Beogradu
  • THC u biljkama niko nije proveravao – ni u Makedoniji ni u Srbiji
  • Nakon hapšenja, Koluvijinoj firmi u Makedoniji oduzeta dozvola za uzgoj kanabisa
  • Inspekcija tokom kontrole nije uspela da utvrdi koliko biljaka je uzgajano na makedonskoj plantaži Rosoman niti koja je sorta kanabisa u pitanju, što otvara mogućnost da je deo završio na crnom tržištu
  • Protiv Koluvije i njegovih saradnika nije pokrenut krivični postupak u Makedoniji
  • Srbija od Makedonije tražila informacije o poslovima Koluvije i njegovih partnera u toj zemlji. Nema zvaničnih informacija o istrazi u Srbiji.

U makedonskom selu Debrište koje se nalazi u opštini Rosoman, u Tikveškoj kotlini čuvenoj po vinima, smestili su se plastenici u kojima je uspevala jedna druga biljka – marihuana. Suvlasnik firme, koja gazduje tom plantažom je dobro poznato ime – Predrag Koluvija, vlasnik Jovanjice, prvooptuženi u dve optužnice po kojima se vode postupci pred Sudom za organizovani kriminal u Beogradu. 

Plastenici danas deluju napušteno, a do pred kraj 2019. u njima je uzgajan kanabis, koji je, bar prema dozvoli makedonske Vlade, smeo biti proizveden i korišćen isključivo u medicinske svrhe. 

Međutim, istraživanje BIRN-a pokazuje da su i Jovanjica i Rosoman zloupotrebili ove dozvole – Jovanjica je, po svemu sudeći, dozvolu koristila kao paravan za uzgajanje i trgovinu psihoaktivnog kanabisa, dok u Rosomanu nije vođena propisana evidencija o broju i vrsti biljaka koje su uzgajane na imanju, što ukazuje da je jedan njihov deo mogao da završi na crnom tržištu.

Za postojanje Koluvijine plantaže marihuane u Severnoj Makedoniji u Srbiji se saznalo kada je srpska policija u telefonima koje su koristili Koluvija i njegovi saradnici, pronašla specijalnu aplikaciju “Razgovor” koja je korišćena za zaštićenu komunikaciju.  

Kako BIRN saznaje, u okviru „Razgovora“, pored grupe „Savet za bezbednost“ preko koje je Koluvija komunicirao sa pripadnicima službi bezbednosti i policije koji su mu pružali zaštitu, postojala je i grupa „Rosoman proizvodnja“ za osobe uključene u proizvodnju kanabisa u Severnoj Makedoniji.

Zbog ovakvih sumnji, srpsko Tužilaštvo za organizovani kriminal je, kako saznaje BIRN, uputilo u februaru prošle godine zahtev za međunarodnu pravnu pomoć makedonskom Osnovnom javnom tužilaštvu za gonjenje organizovanog kriminala i korupcije tražeći od njih pomoć za utvrđivanje identiteta korisnika grupe „Rosoman proizvodnja“.

“U okviru ove grupe uočene su fotografije prostorija objekta u kome se uzgajala, sušila i vakuumirala zelena materija za koju se pretpostavlja da je kanabis“, piše u dopisu srpskog tužilaštva. 

Zajedničko istraživanje BIRN Srbija i BIRN Makedonija pokazalo je da su osim plantaže Rosoman i firme THC Kualiti Grup u čijem je vlasništvu ova plantaža, Predrag Koluvija i njegovi saradnici kontrolisali bar još jednu firmu u Severnoj Makedoniji koja je imala dozvolu za uzgajanje kanabisa u medicinske svrhe i jednu registrovanu za trgovinu i usluge.  

U preduzeću THC Kualiti Grup iz Skoplja, prema podacima makedonskog registra, Predrag Koluvija i danas ima 50 odsto udela. Koluvija je do hapšenja 13. novembra 2019. deo sadnica kanabisa sa Jovanjice izvozio ovoj makedonskoj firmi. Njoj je sa Jovanjice tokom 2019. izvezeno skoro 60.000 sadnica kanabisa, ukupne težine veće od 4.700 kilograma, gotovo isto onoliko koliko je pronađeno na Jovanjici prilikom policijske akcije u novembru 2019, što dodatno osvetljava razmere uzgoja kanabisa na toj plantaži. 

BIRN saznaje i da makedonsko tužilaštvo ne vodi nikakvu istragu u vezi sa poslovanjem Koluvijinog preduzeća u toj zemlji, iako je tamošnja komisija Ministarstva zdravlja utvrdila brojne nepravilnosti na uzgajalištu firme THC Kualiti Grup u Rosomanu i oduzela joj dozvolu za uzgoj kanabisa u medicinske svrhe.

Koluvija je bio i suvlasnik firme Bul bilding iz Strumice. Svedok na suđenju u slučaju “Jovanjica 1” koji se vodi pred Specijalnim sudom u Beogradu kazao je da je nakon upada policije na Jovanjicu, prekinut planirani izvoz kanabisa firmi Bul bilding. 

Pored THC Kualiti Grup i Bul bildinga, dozvolu za uzgoj kanabisa u medicinske svrhe, u Makedoniji imaju još 62 kompanije. 

U Skoplju je u leto 2018. osnovano i treće preduzeće povezano sa Koluvijom – Jovanjica DOOEL, koje je bilo registrovano za trgovinu i usluge. 

Osim Koluvije, među vlasnicima i direktorima pomenute tri firme ima i makedonskih državljana, ali i još dve osobe iz Srbije. 

Među makedonskim partnerima najviše pažnje privlače Aleksandar Piperevaliev i Goran Krstev.

Trenutno opoziciona VMRO-DPMNE tvrdi da je Piperevaliev povezan sa Vladom Zorana Zaeva. Krstev se takođe smatra bliskim Zaevu. Zajedno sa njim je 2008. godine, kada je bio na mestu gradonačelnika Strumice, uhapšen zbog afere oko izgradnje tržnog centra „Global“ u Strumici.

Od Koluvijinih srpskih partnera najzanimljiviji su braća Medenica – Marijan i Đorđije.

Đorđije Medenica je zakupac beogradskog restorana Zvezdara teatar. U medijima je spominjan kao svedok kriminalnog obračuna između Željka Rutovića i Predraga Rankovića Peconija u hotelu Prag u Beogradu 2017. godine. Takođe, 2006. godine izazvao je nesreću kod Tivta kada je svojim gliserom ubio dvoje ljudi. 

BIRN nije uspeo da stupi u kontakt sa Đorđijem Medenicom. U restoranu Zvezdara teatar rečeno nam je da je bolestan i da nije u zemlji. 

Zanimljivo je da njegov brat Marijan Medenica postaje direktor skopske firme THC Kualiti Grup u trenutku kada su mnogi iz nje pobegli, uključujući i njegovog brata Đorđija. U registar je kao odgovorno lice upisan 29. novembra 2019, dve nedelje nakon Koluvijinog hapšenja, koji je do tada bio direktor. 

Kopija pasoša koji je Đorđije Medenica koristio u Makedoniji za otvaranje firmi Foto: BIRN

Marijan Medenica u razgovoru za BIRN kaže da je ugostitelj, da je Koluvija dolazio kod njih u restoran i da se odatle poznaju. Što se posla u Makedoniji tiče kaže da je nakon hapšenja Koluvije to “neko trebalo da preuzme, da taj posao ne propadne” ali da je na kraju “sve propalo”.

„Iz Makedonije me još niko nije kontaktirao, a voleo bih da me kontaktiraju da pogasim to, jer koliko vidim imam samo troškove od svega toga“, kaže on za BIRN.

Isti advokat 

Inače, Marijana Medenicu i Predraga Koluviju, osim firme u Makedoniji, povezuje i zajednički advokat. Naime, u jednom postupku iz 2019. advokat Marijana Medenice je bio Svetislav Bojić, jedan od Koluvijinih branilaca u predmetu Jovanjica. On je u javnosti postao poznat kada je nakon suđenja 28. decembra prošle godine novinarki televizije N1 Jeleni Zorić rekao da je njegov klijent divan čovek i veliki vernik i da se moli za njeno zdravlje, ali i za zdravlje postupajućeg zamenika tužioca i policajca koji ga je uhapsio, što je shvaćeno kao svojevrsna pretnja.  

Najviše bi voleli da zaborave “slučaj Koluvija”

Izvoz kanabisa pomenutim makedonskim firmama nalazi sa na “marginama” obe optužnice u predmetu Jovanjica koje je do sada napisalo Tužilaštvo za organizovani kriminal u Beogradu, zbog čega nema podataka o tome šta se događalo sa konopljom koja je odlazila u izvoz. Takođe nema podataka ni o tome da li je ta konoplja imala povišen THC (iako postoji sumnja da jeste), niti koliki je deo proizvedene konoplje završavao na Koluvijinim plantažama u Makedoniji, i da li je deo je plasiran na crnim tržištima te zemlje, Srbije, kao i na tržištima zemalja regiona ili zapadne Evrope.

Osim što nema informacija o distributivnoj mreži, za sada nema ni informacija o tome ko je investirao u opremanje plantaže i uzgoj tako velike količine marihuane, gde je ulagan novac stečen prodajom narkotika, niti informacija o mogućim vezama optuženih sa visokopozicioniranim političarima i pojedincima iz državnog vrha.

Inače izvoz sadnica marihuane iz Srbije za Makedoniju išao je preko firme Superior iz Velike Plane. Koluvija je sa Superiorom sarađivao, između ostalog, i zato što je ta firma kao referentna kompanija mogla da dobije dozvolu za proizvodnju industrijske konoplje, kao i dozvolu za njen izvoz, što sa Jovanjicom nije bio slučaj, zbog ranijih malverzacija sa izvozom kivija, zbog čega se firma našla na crnoj listi Ministarstva poljoprivrede. 

Prema nalazu srpskog tužilaštva, Koluvija je zloupotrebio firmu Superior tako što joj je za potrebe proizvodnje matičnih biljaka kanabisa, dostavljao seme psihoaktivne konoplje, tvrdeći da se radi o industrijskoj.

To znači da su dozvole za izvoz koje je Superior dobio u skladu sa zakonom, Koluviji mogle da omoguće da legalnim kanalima i uz svu neophodnu dokumentaciju, u drugu državu, umesto industrijske konoplje, preveze velike količine, najverovatnije, psihoaktivnog kanabisa. Prilikom izvoza, nivo THC-a u biljkama niko nije kontrolisao.

Najveći deo izvoza obavljen je tokom 2019, a jedna manja količina 2018. godine. Upravo te godine, osnovana su i preduzeća povezana sa Jovanjicom u Severnoj Makedoniji.

BIRN-ovo istraživanje, izjave Koluvijinih makedonskih partnera i činjenica da se u Makedoniji ne vodi nikakava istraga pokazuju da bi Koluvijini saradnici i relevantne institucije u zemlji najviše voleli da zaborave „slučaj Koluvija“.

Kada je reč o Srbiji, zvaničnih informacija o vođenju istrage u vezi sa putevima droge uzgajane na Jovanjici za sada nema. BIRN nije uspeo da u Tužilaštvu za organizovani kriminal dobije potvrdu informacije o prikupljanju dokaza u vezi sa trgovinom kanabisa u Makedoniji, ali smo od makedonskog tužilaštva osim informacije da ne vode istragu, dobili i potvrdu da im je stigao zahtev za međunarodnu pravnu pomoć, kao i da su srpskim kolegama na taj zahtev odgovorili.

Uloga ljudi bliskih Zoranu Zaevu

Plantaže konoplje počele su da se otvaraju u Makedoniji nakon što je 2016. godine tadašnja vlada Nikole Gruevskog iznenada donela odluku da se dozvoli otvaranje fabrika za uzgoj marihuane u medicinske svrhe. Očekivalo se da će na ovaj način država ostvariti značajnu finansijsku korist. 

Aktuelni premijer Zoran Zaev dolaskom na vlast ne samo da je prihvatio projekat, nego ga je i nadogradio i proširio.

Makedonija dozvoljava prodaju i izvoz samo ulja kanabisa, ali ne i izvoz cveta. Osušeni cvet marihuane zapravo se prodaje na crnom tržištu kao droga.

Pošto čak 64 kompanije proizvode cvet marihuane, a tek nekoliko proizvodi ulje, legalno tržište u Makedoniji je prezasićeno, jer celokupna proizvodnja ne može da se preradi u ulje, zbog čega ima velikih zaliha.

U proteklih pet meseci, makedonska policija je u nekoliko navrata zaplenila marihuanu koja je legalno proizvedena, dok su krijumčari pokušavali da je ilegalno iznesu iz zemlje.

Bivši ministar unutrašnjih poslova Makedonije i sadašnji poslanik Pavle Trajanov kaže za BIRN da se ispostavilo da država nema sistem za kontrolu legalne proizvodnje marihuane. Kaže da je u Makedoniji izdato više dozvola u odnosu na stvarne potrebe, stvarajući tako višak kanabisa.

“Kanabis je sada meta na crnom tržištu, koje ima razvijenu mrežu unutar i izvan Makedonije”, kaže Trajanov. „Makedonija se pretvorila u klasični narkokartel. Kolumbija, Venecuela…“, prokomentarisao je Trajanov.

U Srbiji je dozvoljen uzgoj nekoliko vrsta isključivo industrijske konoplje, kao i prodaja njenog cveta, sa nivoom THC-a do 0,3 odsto i nije dozvoljena proizvodnja ulja koje sadrži THC veći od pomenute vrednosti. 

U Makedoniji je, s druge strane, dozvoljena proizvodnja i prodaja ulja kanabisa čiji je nivo THC-a viši od 0,2 odsto, koliko je, inače, i ograničenje evropskog zakonodavstva. Ulje sa THC-om do 0,2 odsto može da se kupi u apoteci bez recepta, dok se ono koje prelazi tu vrednost tretira kao lek i može se nabaviti u makedonskim apotekama isključivo uz lekarski recept i to samo za određene vrste bolesti. 

To znači da kompanije koje imaju dozvolu za uzgajanje kanabisa u medicinske svrhe mogu uzgajati i kanabis koji ima nivo THC-a viši od 0,2 odsto i prodavati njegov cvet, ali isključivo u svrhu proizvodnje ulja u medicinske svrhe, pod strogo kontrolisanim uslovima, kompanijama koje imaju dozvolu za proizvodnju ulja.   

Kontrola, međutim, očigledno nije adekvatna, što je dovelo do, kako kaže Trajanov, zloupotrebe jedne zdravstvene i humane ideje, pa biljke završavaju i na crnom tržištu, što je od Makedonije napravilo raj za krijumčare ovog narkotika. 

U Makedoniji, slično kao i u Srbiji, opozicija i deo javnosti uzgoj marihuane povezuje sa članovima porodica najviših državnih funkcionera, ili ih kao u slučaju Makedonije, gde je uzgoj u medicinske svrhe legalan, smatraju problematičnim.

U Srbiji se za sada u istražnim i sudskim postupcima, koliko je poznato, ne ispituju takve veze, pa je sve ostavljeno sudu javnosti koja spekuliše posrednim dokazima. U Makedoniji učešće premijerove porodice u dozvoljenoj proizvodji marihuane u zdravstvene svrhe koristi se za spekulacije o prelivanju te marihuane i na crno tržište.

Osim povezanosti sa već pomenutim makedonskim saradnicima Predraga Koluvije, aktuelni premijer Zoran Zaev, odnosno njegovi bliski rođaci Trajče i Boban Zaev su i sami u poslu uzgoja marihuane. Oni imaju udeo u vlasništvu kompanija za proizvodnju medicinskog kanabisa – MAM iz Svetog Nikole i Farma medika kanabis iz Valandova. 

I jedno nedavno hapšenje, mediji i makedonska opozicija, takođe, povezuju sa porodicom Zaev. Naime, u aprilu ove godine u akciji američke DEA i makedonske policije uhapšeno je nekoliko osoba zbog umešanosti u šverc 200 kilograma marihuane, a među njima je i osoba za koju opozicija tvrdi da je vozač premijerovog rođaka Trajčeta Zaeva. U nejasnom demantiju Zaev je rekao da  uhapšeni nije zaposlen kod njega, ali nije negirao da ga je vozio.

Prema nezvaničnim saznanjima BIRN-a, srpsko tužilaštvo u slučaju Jovanjica sarađuje sa DEA, posebno kada je u pitanju Makedonija. U toj američkoj agenciji su, međutim, odbili razgovor za BIRN. 

Lična karta Koluvijinih firmi u Severnoj Makedoniji

Prema makedonskom zakonu, dozvolu za uzgajanje marihuane ne mogu da dobiju samo osobe koje su osuđene za krivično delo vezano za narkotike, dok oni koji imaju neki drugi krivični dosije, nemaju takva ograničenja. 

Koluvija zato nije imao problem da otvori firme u Makedoniji, iako je kao maloletnik u Nemačkoj osuđen zbog prevare osam osoba i tri puta zbog vožnje bez dozvole. U Italiji je osuđivan na osam meseci zbog ilegalnog posedovanja oružja.

Koluvija i još devetoro okrivljenih po optužnici “Jovanjica 1” terete se za neovlašćenu proizvodnju i čuvanje radi stavljanja u promet opojnih droga, ali ne i za i prodaju te droge. 

Deo biljaka konoplje koji je uzgajan na Jovanjici nadomak Beograda, završavao je u povezanoj makedonskoj firmi THC Kualiti Grup, koja je imala dozvolu makedonske Vlade za uzgoj kanabisa u medicinske svrhe. Tokom 2019. izvezeno je ukupno 59.456 sadnica kanabisa sa Jovanjice, ukupne težine 4.703 kilograma u 12 tura, podaci su iz optužnice “Jovanjica 1”. 

Prema podacima iz optužnice “Jovanjica 1”, ugovorom je bilo predviđeno da se THC Kualiti grupi izveze 4,5 miliona sadnica po ceni od 5 evra po komadu. 

Tokom suđenja u ovom predmetu pojedini svedoci su rekli da nivo THC-a u biljkama na Jovanjici nije kontrolisan, a s obzirom na to da je na carini u Smederevskoj Palanci kontrolisana samo dokumentacija, postoji mogućnost da je u Makedoniju, umesto industrijske konoplje, stizao psihoaktivni kanabis, koji je, prema navodima iz optužnice, uzgajan na plantaži.

THC Kualiti Grup osnovana je 14. maja 2018, a jedini vlasnik preduzeća bio je Predrag Koluvija.

Nekoliko meseci kasnije, 14. decembra 2018. firma dobija još nekoliko suvlasnika. Jedan od njih je Đorđije Medenica. On svoj udeo u THC Kualiti Grup iz makedonskog registra briše 15. novembra 2019, dva dana nakon hapšenja Predraga Koluvije u Beogradu i upada policije na Jovanjicu.

Njegov brat Marijan, osim što je direktor THC Kualiti Grup, upravlja i njenim ogrankom u Rosomanu u blizini Prilepa gde je, kako se sumnja, stizao psihoaktivni kanabis sa Jovanjice. 

Predrag Koluvija je i danas većinski vlasnik THC Kualiti Grup sa 50 odsto udela, dok je Marijan Medenica, kao direktor upisan 29. novembra 2019, dve nedelje nakon Koluvijinog hapšenja. 

Drugi suvlasnik je makedonska državljanka Šćipe Duka. Njen suprug Ejup Duka bio je suvlasnik ove firme od novembra 2018. do 15. novembra 2019. Kao i Medenica, iz registra je obrisan dva dana nakon hapšenja Koluvije. Ejup Duka u Hagu ima svoju kompaniju. Na svom nalogu na Instagramu oglašavao je ulje kanabisa koje sadrži samo CBD, sastojak kanabisa koji nije halucinogen i dozvoljen je u mnogim zemljama. Sa bračnim parom Duka nismo uspeli da uspostavimo kontakt. 

Treći vlasnik je makedonski državljanin Goran Stojanovski, stručnjak iz oblasti poljoprivrede. Ni Stojanovski nije bio raspoložen da govori za BIRN.

„Ako imate bilo kakvih pitanja, obratite se odgovornom licu pravnog lica“, napisao je Goran Stojanovski na Viberu.

Kao četvrti suvlasnik upisana je kiparska firma Epioni Holding. Firma je osnovana 8. oktobra 2015. Registrovana je u Nikoziji. U kiparskom registru ne postoje podaci o vlasniku.

Na istoj kiparskoj adresi registrovana je firma GWSP Shiping Co LTD čiji je jedan od direktora Aleksandar Piperevaliev, koji je, takođe, bio i jedan od vlasnika THC Kualiti Grup i to od novembra 2018. do novembra 2019. godine. I on je THC Kualiti Grup napustio odmah po hapšenju Koluvije.

Piperevaliev je od jula 2018. do marta 2019. godine, zajedno sa manje-više istim timom saradnika, ušao u vlasništvo tri kompanije koje imaju dozvolu za uzgajanje kanabisa. U julu 2018. godine, zajedno sa partnerima iz Turske i Albanije, i sa Ejupom Dukom i Goranom Stojanovskim, osnovao je kompaniju Mikesi, a ista trojica (Piperevaliev, Duka, Stojanovski) u decembru iste godine, postali su vlasnici kompanije THC Kualiti Grup, gde je do tada jedini vlasnik bio Koluvija.

U martu 2019, Piperevaliev ulazi u vlasništvo Bul bildinga zajedno sa Koluvijom i Goranom Krstevom, čovekom koji se smatra bliskim porodici premijera Severne Makedonije Zorana Zaeva. I ova firma je imala ugovor o uvozu konoplje iz Jovanjice, ali posao nije realizovan zbog upada policije na Jovanjicu u jesen 2019. Prema podacima iz optužnice, ugovor je zaključen 2. jula 2019, a Superiror je trebalo da izveze 364.000 sadnica ukupne vrednosti 1,8 miliona evra.

Direktor Bul bildinga Goce Mojsoski kratko je za BIRN prokomentarisao da ugovor nije realizovan i rekao da je reč o konsultantskim uslugama, ali nije precizirao o kakvim.

„Nisam raspoložen za razgovor o tome“, bio je njegov odgovor na sva naša pitanja.

„Dobro je da takvi kriminalci budu što dalje od Makedonije“, rekao je Mojsoski, naglasivši da Koluvija više nije deo kompanije.

Koluvija je iz vlasništva brisan nakon hapšenja. Jedan od vlasnika bio je do januara 2020. godine. 

Kompanija Bul bilding osnovana je u junu 2018. u Probištipu, a u martu 2019. preregistorvana u Strumici. Takođe je registrovana za uzgoj lekovitog bilja u medicinske svrhe. Licencu je dobila u decembru iste godine. Ovoj kompaniji, za razliku od THC Kualiti Grup, dozvola nije oduzeta. 

Krstev je biznismen iz Strumice koji je u Makedoniji poznat po već pomenutoj aferi „Global“ iz 2008, kada je uhapšen zajedno sa Zoranom Zaevim, u vreme kada je bio gradonačelnik Strumice.

Krstev je bio biznis-parter premijerovog brata Vice Zaeva u firmi Sara Inženjering. Pojavljuje se kao vlasnik u nekoliko kompanija od kojih je jedna registrovana za uzgoj lekovitog bilja u medicinske svrhe. 

Već pomenuti Aleksandar Piperevaliev, koji je bio i jedan od vlasnika THC Kualiti Grup, suvlasnik je i Bul bildinga. 

Opoziciona VMRO-DPMNE optužila je Piperevalieva, čiji je rođak tadašnji sekretar vlade Dragi Raškovski bliski saradnik Zaeva, da je bez tendera dobio posao na deponiji Drisla, koja je pod kontrolom grada Skoplja. Posao je bio vredan oko 200.000 evra. 

Ni Piperaliev nije bio raspoložen za razgovor sa novinarima BIRN-a.

„Kontaktirajte menadžera“, poručio je Piperevaliev.

O razlozima zbog kojih nije realizovan ugovor Bul bildinga i Jovanice o izvozu kanabisa, u svom iskazu pred tužiocem tokom istrage u predmetu „Jovanjica 1“, govorio je svedok Aleksandar Trifunović, koji je osim uzgoja kanabisa u Rosomanu, pomenuo i Strumicu.

Govoreći o tome kako funkcioniše aplikacija “Razgovor” koja je služila za tajnu komunikaciju unutar organizovane kriminalne grupe, Trifunović je rekao da je putem te aplikacije slao slike opreme i da se seća da je slikao nosače za lampe. U vezi sa tim pojasnio je da se radi o lampama za biljke za konoplju, a vezano za izvoz za Makedoniju, jer su tamo imali projekte. Rekao je da su projekte imali u Strumici, u Rosomanu i da tamo je išla oprema, a trebalo je da idu i sadnice i repromaterijal.

O poslovima Jovanjice i Bul bildinga, u decembru 2019. pred tužiocem je govorio i svedok Dragan Milenković koji je, kao i Trifunović, bio zaposlen u jednom od Koluvijinih povezanih beogradskih preduzeća – Balkan grow. Milenković je radio na poslovima projekt menadžera na izvođenju radova na objektu u Makedoniji, površine 10.000 kvadrata. Investitor tog projekta je firma iz Makedonije Bul bilding, ali mu, kako je rekao u istrazi, nije poznato ko je vlasnik te firme.

Milenković je rekao i da na Jovanjici nije viđao osušene vakuumirane biljke, a da je u objektu u Makedoniji viđao robu oblepljenu crnom streč folijom, da je to bila roba koja je stizala na objekat i da se radi o opremi, panelima, koji su isporučivani. Poznato mu je da nije ispoštovana cela ugovorena obaveza, objekat je u sivoj fazi gradnje, a ukupna vrednost tog projekta je između 7-8 miliona evra. 

I izvori BIRN-a bliski istrazi kažu da je u grupi „Rosoman proizvodnja“ u aplikaciji Razgovor primećena komunikacija u vezi sa proizvodnjom opojnih droga u Strumici.

„Tokom istrage prikupljani su dokazi koji ukazuju na način otpremanja droge kanabis pod nazivom industrijskih sorti Monoika i Fedora za koje se sumnja da su služile za simulovanje dopremanja droge kanabis kao industrijske konoplje privrednom društvu Bull building iz Strumice i THC Kualiti Grup iz Skoplja“, navode izvori.

Zatvaranje plantaže i oduzimanje dozvole

Za manje od tri meseca od osnivanja, makedonska Vlada je 14. avgusta 2018. dala dozvolu THC Kualiti Grup za uzgoj kanabisa za medicinske potrebe. Sledeće godine, 16. decembra, Vlada u Skoplju donosi odluku kojom se dozvola ukida. 

Odluka je doneta mesec dana nakon hapšenja Koluvije u Srbiji, iako je kontrola na osnovu koje je ta odluka usvojena, obavljena još 7. novembra 2019, odnosno nedelju dana pre zaplene marihuane na Jovanjici. Tokom te kontrole uočene su brojne nepravilnosti na uzgajalištu Rosoman, koje je radilo u okviru preduzeća THC Kualiti Grup. 

Novinari BIRN-a su u Rosomanu zatekli napuštene plantaže u kojima se donedavno gajila marihuana. Plantaža je ograđena bodljikavom žicom, a čuvaju je tri velika vezana psa Foto: BIRN

Na čelu tima koji je izvršio kontrolu nalazila se Lidija Savić, farmaceutkinja iz makedonskog Ministarstva zdravlja. Ona se nalazila na čelu međuministarske komisije za kontrolu proizvodnje marihuane u medicinske svrhe.

Petočlana komisija, koja nije stalno telo, a čine je predstavnici nekoliko institucija, procenjuje koliko su kompanije spremne za sadnju i da li poštuju stroga pravila za uzgoj marihuane, isključivo u medicinske svrhe.

Komisija proizvođače kontroliše dva puta godišnje i tokom kontrola treba da utvrdi podatke o svakoj zasađenoj biljci. 

Komisija je 7. novembra 2019. godine krenula u redovnu kontrolu kompanije THC Kualiti Grup u Debrištu blizu Rosomana. 

„Želeli smo da ih proverimo, jer smo prilikom prethodnih poseta sastavljali zapisnike u kojima smo im davali primedbe“, rekla je Savić za BIRN.

Predrag Koluvija nije bio prisutan tokom inspekcije makedonske komisije za kanabis u Rosomanu. Šest dana kasnije uhapšen je u akciji beogradske policije.

Kontrola je utvrdila da postoje odstupanja u pogledu prostora, opreme i osoblja u odnosu na odobreni Elaborat za uzgajanje kanabisa u medicinske svrhe, rečeno je za BIRN u makedonskoj Vladi.

Takođe je primećeno da se proces uzgoja kanabisa u medicinske svrhe odvija u nekontrolisanim uslovima, bez poštovanja minimalnih higijenskih standarda kako bi se osigurao kvalitetan proizvod za medicinsku upotrebu.

Samo savršeno uzgojeni kanabis može se koristiti kao sirovina za ulje koje se prodaje u apoteci. Izuzetno je važno poštovati određene standarde tokom gajenja, ne zagađivati prostor, a time i biljke. Zbog toga među sadnice treba ući sa zaštitnoj opremi.

„Toga tamo nije bilo“, rekla je Savić koja je u rasadnicima zatekla radnike bez odgovarajuće zaštitne opreme. Na istom području, u blizini biljaka, čuvali su buđave stabljike marihuane.

„Oni zagađuju proizvod koji raste“, objasnila je Savić.

Zaključeno je i da se ne vode evidencija o vrsti i količini suve materije, kao i podaci o količini otpada dobijenog tokom procesa uzgoja. Komisija nije mogla da utvrdi tačno stanje gajenih, prerađenih, osušenih i uskladištenih količina gotovog sušenog cveta iz biljke kanabisa.

Lidija Savić, koja je, inače, rukovodilac Sektora za kontrolu hemikalija i supstanci i izdavanja licenci za uzgoj kanabisa pri makedonskom Ministarstvu zdravlja, kaže za BIRN da upravo pomenuti propusti sa vođenjem evidencije, mogu ukazivati na neke nelegalne aktivnosti na imanju Rosoman. 

„Sada kada želimo da napravimo presek koliko stabala je izašlo iz procesa, koliko je zasađeno, koliko je preživelo, koliko je bilo plesnivih – takvih zapisa nije bilo. Zato nismo mogli da utvrdimo činjenično stanje koliko se suvog cveta može dobiti od svih tih biljaka. To znači da bi ovde moglo biti nekih ilegalnih aktivnosti“, kaže Savić.

Stroga evidencija o gajenim biljkama jedan je od ključnih uslova za kontrolu i sprečavanje da marihuana završi na crnom tržištu. Zakon predviđa da nadležna komisija treba da proveri evidenciju proizvođača i činjenično stanje. U ovom slučaju to nije bilo moguće.

Ipak, nedostatak evidencije marihuane na imanju u Debrištu i činjenica da je Koluvija osumnjičen za krivično delo u Srbiji, nisu bili razlog da komisija obavesti policiju sa kojom inače, prema rečima Lidije Savić, često sarađuje.

Na pitanje novinara BIRN-a da li su taj cvet mogli prodavati ilegalno, na ulici, Savićeva kaže da to ne zna, ali da su mogli da sakriju određena stabla i da ih ne prijave. Na pitanje zašto bi to uradili, ona je rekla da „nema pojma“. 

„Zaključili smo da evidencija nije vođena pravilno i da bi to moglo dalje da ukazuje na neku nezakonitu aktivnost. Ne radimo kao policija, nemamo pravo da ispitujemo zaposlene“.

Na konstataciju novinara BIRN-a da imaju ovlašćenje da prijave policiji po službenoj dužnosti, Savićeva je rekla da imaju, ali da u konkretnom slučaju jesu ustanovili nepravilnosti, ali da nisu imali sumnju u krivična dela. 

„Predložili smo oduzimanje licence, ali nismo razgovarali sa policijom. Otkrili smo neadekvatne uslove u uzgoju kanabisa. I po tom osnovu imamo pravo da opozovemo licencu. Osim toga, u tom periodu, negde posle inspekcije, izašla je informacija o vlasniku (Predrag Koluvija) da je akcija u Srbiji već započeta“, rekla je Savić, međutim hapšenje Koluvije koje se dogodilo ubrzo nakon kontrole, nije uvršćeno u zvanične razloge oduzimanja licence uzgajalištu u Rosomanu.

U razgovoru za BIRN ona je dodala i da oprema i kanabis koji je do tada uzgajan, predstavljaju imovinu vlasnika i da inspekcija nema pravo da ličnu imovinu oduzima, te da vlasnik ima pravo i da je proda, što je, kako nam je kazala, u konkretnom slučaju i učinjeno.

Makedonski zakon o kontroli narkotika i psihotropnih supstanci predviđa da zbog navedenih nepravilnosti, poput nedostatka evidencije, kompanija može da bude kažnjena novčanom kaznom, dok bi menadžer, u ovom slučaju Predrag Koluvija, trebalo da bude procesuiran.

Lidija Savić nije imala informacije da li je Koluvijima makedonska kompanija kažnjena. Kazala je i da je do oduzimanja dozvole kompanija bila jedna od onih koja je zasadila „popriličan broj biljaka“, odnosno više nego što je uobičajeno.

Da su biljke sa Rosomana mogle završiti i na crnom tržištu, ukazuju i reči Lidije Savić koja kaže da je tu „bilo nešto skriveno“. 

„Na primer, nismo mogli reći, ukoliko je na primer posađeno 10.000 stabljika, da je 5.000 bilo u dobroj vegetativnoj fazi, a da je 5.000 bilo plesnivih, mrtvih, osušenih ili hermafroditskih. Samo su ih stavili u crne kese u otpadnoj sobi, nije se moglo znati iz koje su žetve, iz kog su roda …“.

Cvet kanabisa je najisplativiji deo biljke i on sadrži dva kanabinoida. Prvi je CBD, koji nema psihoaktivno dejstvo i iz kog se pravi ulje koje se koristi u medicinske svrhe. Drugi je THC koji je psihoaktivna supstanca i u Srbiji je zakonom dozvoljen njegov maksimalni procenat od 0,3, dok je u zemljama Evropske unije dozvoljeno do 0,2 odsto THC-a. U Makedoniji je dozvoljeno uzgajanje kanabisa i sa THC-om većim od 0,2 odsto, ali isključivo za proizvodnju ulja u medicinske svrhe pod strogo kontrolisanim uslovima.   

Kako BIRN saznaje od uzgajivača u Srbiji, cena cveta industrijske konoplje zavisi od procenta CBD-a, od toga da li se prodaje sa semenom ili bez semena, i kreće se između 2 i 2.5 evra po jednom procentu CBD-a. To je cena za kilogram suve biljke, kažu naši sagovornici. 

Kada je u pitanju industrijska konoplja, kažu da kod nje nivo THC nikada nije iznad dozvoljenog. 

Međutim, ukoliko je reč o psihoaktivnom kanabisu koji se prodaje na crnom tržištu, njegova cena zavisi od nivoa THC-a i samog tržišta na kom se prodaje – da li je reč o zemlji proizvođača ili kranjeg korisnika, te kojim je putevima marihuana stigla do krajnjih korisnika. Prema informacijama do kojih je BIRN došao, pre pandemije u Srbiji i Makedoniji cena kilograma bila je oko 800 evra, a sada je između 1.700 i 2.000 evra. U zemljama EU oko 3.800 evra, ali cene mogu ići i do 4.000 evra. 

Uzgajivači marihuane iz Makedonije koji su želeli da ostanu anonimni za BIRN kažu da na crnom tržištu kilogram suvog cveća može dostići i do 5.000 evra, dok je cena na legalnom tržištu dvostruko niža.

Nova firma u Rosomanu, vlasnici stari 

Posle izbijanja skandala „Jovanjica“, neki od Koluvijinih makedonskih partnera su 12. decembra 2019. godine osnovali novu kompaniju, kojoj je Vlada odobrenje za uzgoj marihuane dala već 14. januara 2020. godine. To praktično znači da su se isti uzgajivači okupili, samo bez Koluvije, dva meseca nakon kontrole na Rosomanu i upada srpske policije na Jovanjicu.

Nova kompanija se zove GM Lajt i od THC Kualiti Grup je preuzela uzgajališe u Rosomanu. 

Lidija Savić iz makedonskog ministarstva zdravlja tvrdi da je kompanija koja je preuzela uzgajalište Rosoman, već počela da uzgaja marihuanu u medicinske svrhe.

Vlasnici GM Lajt je kiparska firma Krikamara investments LTD, koja se nalazi na istoj adresi u Nikoziji na kojoj je bila i kompanija Epioni holding, jedan od bivših vlasnika THC Kualiti Grup. 

Posredne veze sa GM Lajt iz Skoplja ima i Goran Stojanovski, suvlasnik THC Kualiti Grup. Dakle, Koluvijini makedonski partneri su se reorganizovali i pod novim nazivom, preuzeli stari biznis.  

Novinari BIRN-a obišli su uzgajalište u Debrištu u opštini Rosoman. Delovalo je napušteno i unutra se nije moglo ući. 

Nova firma GM Lajt je od THC Kualiti Grup preuzela uzgajališe u Rosomanu, ali kada su novinari BIRN-a obišli mesto, delovalo je prazno i napušteno Foto: BIRN

Tako u Rosomanu izgleda danas, a o vremenu pre Koluvijinog hapšenja, tokom postupka koji se pred Specijalnim tužilaštvom i sudom vodi u Beogradu, govorili su i pojedini svedoci. 

Aleksandar Trifunović, koji je bio zaposlen u jednoj od Koluvijinih beogradskih firmi, rekao je da ne zna kakvo je bilo Koluvijino učešće u Rosomanu, ali da zna da se tamo „odigravala proizvodnja kanabisa“. 

Kako BIRN saznaje, srpsko Tužilaštvo za organizovani kriminal sumnja da je u Makedoniju, umesto industrijske konoplje, izvožena indijska. Potpunije informacije pokušavaju da dobiju od makedonskih kolega, ali se oni, međutim, ne bave istragom proizvodnje kanabisa na uzgajalištu Rosoman.  

„Obaveštavamo vas da u tužilaštvu ne postoji predmet za događaje koje pominjete.
Tužilaštvo je sarađivalo sa kolegama iz Srbije. Naime, Osnovno javno tužilaštvo za gonjenje organizovanog kriminala i korupcije primilo je zahtev za međunarodnu pravnu pomoć od Republike Srbije. Odgovoreno je na zahtev, kojim je tužilaštvo dostavilo tražene dokaze i podatke“, navodi se u odgovoru BIRN-u iz makedonskog tužilaštva.

Zaplena marihuane

U optužnici “Jovanjica 2” navode se tri slučaja zaplene droge koja se povezuju sa Koluvijom, od čega je jedan slučaj vezan za Makedoniju. 

Juna 2019. godine Miodrag Poznan, zvani Stolar, uhapšen je na graničnom prelazu Preševo, pri ulasku iz Makedonije u Srbiju. Kod njega je pronađeno skoro 33 kilograma marihuane spakovane u 70 paketa. Drogu je prevozio u vozilu „foklsvagen transporter” mariborskih registarskih tablica koje je bilo u vlasništvu firme Strabag sa sedištem u Sloveniji.

Članovi grupe pokušavali da izvrše uticaj na Poznana, koga je u pritvoru nakon hapšenja obilazio Slaviša Milinković, još jedan okrivljeni obuhvaćen optužnicom “Jovanjica 2”. On je vršio pritisak na Poznana da u svojoj obrani na suđenju ne pominje pripadnike ove grupe i o tim razgovorima je u više navrata porukama obaveštavao Koluviju. 

Poznan je pravosnažnom presudom Višeg suda u Vranju septembra 2019. osuđen na šest godina zatvora. Branio se ćutanjem, a na glavnom pretresu je priznao krivicu, rekao da je to učinio zbog teške materijalne situacije i dodao da se kaje zbog toga. 

Ni u ostala dva slučaja, dileri marihuane na suđenju nisu otkrili odakle potiče droga pronađena kod njih, a jedan je rekao da na ta pitanja ne može da odgovara zbog svoje i bezbednosti njegove porodice. 

Medenica: Jesam direktor, ali ništa ne znam

Na mnoga pitanja u vezi sa uzgojem kanabisa u Makedoniji, nije znao da odgovori ni Marijan Medenica, aktuelni direktor THC Kualiti Grup iz Skoplja, koji je direktorsku funkciju preuzeo od Predraga Koluvije ubrzo nakon njegovog hapšenja. 

On je u izjavi za BIRN rekao da jeste upisan kao direktor skopske THC Kualiti Grup, ali da nije bio aktivan.

„Trebao sam da budem aktivan, no međutim, nisam bio. Znači, ja sam samo faktički potpisao i to je to, ja nisam faktički otišao do Skoplja, jer su se desile te neke stvari koje su se dešavale i tako…“.

Kaže da je njegovo ime i dalje upisano u privredni registar jer ne stiže da ode u Skoplje, ali da je angažovao advokata da proveri da nema „neke troškove po pitanju tih računa i potpisivanja“ i da nema pojma šta se trenutno dešava sa firmom.

Medenica kaže ne zna ni šta je firma radila u proleće 2019, kada je krenuo uvoz kanabisa sa Jovanjice, šta je bila ideja da se u Skoplju osnuje firma i zbog čega je ona uopšte uvozila kanabis iz Srbije.

„Verujte mi da ne znam. Znam samo da smo dole hteli da napravimo firmu, koja bi, kako bih rekao, kao pomoć da ne propadne sve što je… jer ona dole zvanično je radila i bila je profitabilna i dobra firma. I onda je sve puklo… Nemam nikakve informacije vezano za to, ne znam ni šta se dešava… Ja sam trebao da krenem dalje, no, kažem vam… da imamo normalan uvoz, da radimo, no međutim, sve se to tako izdešavalo, tako da ja tog dana kad sam potpisao (postao direktor), već faktički od sutradan, nisam aktivan po tom pitanju i advokati dole koji su uzeli to u razmatranje i da me stave na tu poziciju, faktički nisu završili posao, pa sad da li je to ostalo da ja jesam ili nisam (direktor), iskreno to ne znam, ne znam šta da vam kažem“.

Marijan Medenica je potvrdio da je njegov brat Đorđije bio suvlasnik THC Kualiti Grupe.

„Jeste, mi smo bili suvlasnici te firme, odnosno on je bio suvlasnik te firme i on se iz svega toga povukao, pošto je to sve više, kako bih rekao, nikakvog smisla ni rezona nije bilo kad je sve otišlo tamo gde je otišlo“.

Kaže i da su on i brat Đorđije bili iznenađeni kada su čuli da je policija upala na Jovanjicu i da je Koluvija uhapšen, kao i da ga niko od istražnih organa do sada nije zvao za bilo kakve informacije.

Na pitanje kako je uopšte došao na poziciju direktora firme koja se bavi kanabisom, budući da je ugostitelj, odgovorio je da se to dogodilo zahvaljujući poznanstvu sa Koluvijom.

„Ja se bavim ugostiteljstvom, i on (Koluvija) je dolazio kod nas, i tako je bilo da faktički je neko trebalo da preuzme, da taj posao ne propadne. No međutim, to je sve propalo. Mi smo trebali to normalno da radimo, međutim ja sam odustao od toga, jer je suviše… Vidite i sami šta se sve dešava. Tako da sam ja od toga odustao… Upoznali smo se u restoranu… Dugo godina on tu dolazi. I onda u jednom momentu to se dešavalo, ajde da vidimo da spasimo šta možemo od te firme dole, faktički on (Koluvija) nije mogao da bude aktivan. Evo vidite da ja dole (Makedonija) nisam potpisao nijedan akt ili bilo šta drugo da bi ta firma radila, osim što se pojavilo moje ime tamo dole…“.

O makedonskoj firmi Bul bilding koja je, takođe, bila u suvlasništvu Koluvije, kaže da ne zna ništa, dok o skopskoj firmi Jovanjica, ima pretpostavke. Inače skopska firma Jovanjica koja je u vlasništvu Predraga Koluvije, registrovana je na istoj adresi kao i THC Kualiti Grup, a osnovana je 20. avgusta 2018. Njena delatnost je nespecijalizovana trgovina na veliko. Trenutno je u postupku brisanja iz makedonskog registra. 

„Ja pretpostavljam da je to firma koja se bavi time, razumete, otvaranjem tih firmi i koja je vodila poslovanje. Znam da je to jedna uslužna firma koja je radila to sve, pa je onda otvorena da li jedna, da li dve firme, to već nisam upućen i ne znam“.

Na kraju napominje da advokat koji je preuzeo njegov slučaj u Skoplju i koji bi trebalo da njegovo ime izbriše iz privrednog registra, radi za knjigovodstvenu kompaniju koja je bila u poslovnim vezama sa THC Kualiti Grup, ali nije rekao naziv te firme.

„Da da, angažovao sam advokata, e sad dokle je to došlo, ja ne znam. Sa istom tom firmom tu, koja je ušla da se bavi knjigovodstvom i tako dalje… imaju pravnike, otkud znam šta…“, kaže Medenica.

Iako je činjenica da su u slučaju Jovanjica napisane čak dve optužnice, te da su se na drugoj našli i pripadnici policije i bezbednosnih službi, ipak one se ne bave detaljima koji bi dali širu sliku i mogli da ukažu na eventualne veze optuženih sa vrhom države. Do sada podignute optužnice ne nude odgovore na ova pitanja. 

(Na priči su radili i Tamara Chausidis, Ana Petruševa, Aleksandar Đorđević i Milorad Ivanović)

Ova publikacija (članak) nastala je uz podršku svetskog programa „Borba protiv ilegalnih finansijskih tokova“ koji sprovodi GIZ, a finansijski ga podržavaju nemačko Savezno ministarstvo za ekonomsku saradnju i razvoj i norveško Ministarstvo spoljnih poslova.

Sadržaj teksta je isključiva odgovornost BIRN-a. Članak ne odražava nužno stavove GIZ-a, nemačkog Saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj ili norveškog Ministarstva spoljnih poslova.