U noći između 17. i 18. marta koleginica je primila pacijenta, koji je bio respiratorno ugrožen. Sumnjalo se da bi možda mogao da bude zaražen koronavirusom. Iako je vanredno stanje uvedeno 16. marta, iako se znalo da zaraženi pacijenti mogu da dođu svakog časa, ona je pacijenta dočekala bez zaštitne opreme – jer je nismo imali.

Ovako svoju ispovest za BIRN počinje anesteziolog ćuprijske bolnice Aleksandar Jovanović. On je samo jedan od 18 lekara i tehničara ove bolnice za koje je utvrđeno da su pozitivni na koronavirus.

Osam ih je na bolničkom lečenju – jedna medicinska sestra je na respiratoru, deset u kućnoj izolaziji. Urolog Goran Ivanković je umro.

Srećom, ispostavilo se da pacijent sa početka ove priče nije imao koronu, ali nakon njega u bolnicu su počeli da dolaze oni koji jesu – i tu kreću problemi u ovoj zdravstvenoj ustanovi.

Doktor Jovanović ima potrebu da odmah demantuje tvrdnje nadležnih da je zaraza u ovu bolnicu ušla „sa strane”, odnosno da se medicinsko osoblje nije inficiralo u bolnici.

„Ja sam bio u kontaktu i sa kolegom koji je preminuo i sa koleginicom koja je prva proglašena pozitivnom. Jedino što znam je da ja nisam bio u kontaktu ni sa kim van bolnice. Nas petoro lekara iz službe je pozitivno, jedan tehničar i jedna sestra”, kaže doktor Jovanović.

Jovanović smatra da je situacija u startu relativno neozbiljno shvaćena i da nisu napravljeni adekvatni protokli, kao što je trebalo, već su se čekale preporuke i uputstva ministarstva.

„Mi smo dobili taj protokol sa slikama opreme, ali mi tu opremu uopšte nismo imali. Nije bilo jasno definisano kako se postupa u ovakvoj situaciji – gde se leče pacijenti koji su sumnjivi i pozitivni na koronavirus,  ko leči te pacijente i sa kim dolazi u kontakt“, objašnjava.

Posle prvog udara

Tek nekoliko dana nakon prvog pacijenta je uspostavljen respiratorni centar u bolnici gde su pregledani i tretirani pacijenti koji su sumnjivi.

Opšta bolnica Ćuprija je regionalni centar i jedina u okolini koja ima infektivno odeljenje. Bilo je očekivano da svi pacijenti koji su potencijalno zaraženi koronom iz celog Pomoravlja tu dolaze.

„Mi smo nekoliko puta pitali na sastancima šta je plan, međutim uglavnom je odgovor bio – rešavaće se u hodu. Nakon prvog pacijenta smo dobili nešto vizira, ali skafandere ni tada nisam video, tada se svelo to na neke mantile i to je to. Neka odeljenja možda jesu imala skafandere, mi iz anestezije konkretno, koji smo u kontaktu sa tim pacijentima koji su najkritičniji, nismo imali.”

Nakon što se koronavirus pojavio među zaposlenima, umesto da lekari i tehničari koji su sa njima bili u kontaktu budu testirani i poslati u izolaciju, oni su bili u obavezi da dolaze na posao. Tek prošle nedelje virus je potvrđen među većim brojem zaposlenih.

Kod doktora Jovanovića su se prvi simptomi pojavili u noći između 22. i 23. marta, kada se javio upravi, rekao da je bolestan i nije došao na posao.

„Koleginica je pitala za testiranje ali su rekli da još neće da nas testiraju. Javio sam se u sredu 25. marta kada nisam imao temperaturu i rekli su mi da trenutno neće da me testiraju jer više nemam simptome.”

Kako su testirani u bolnici

Dan kasnije, u četvrtak, testirane su pojedine kolege.

Po novom rasporedu, trebalo je da radi u subotu 28. marta. Kada je pitao da li treba da dolazi na posao, rekli su mu da treba.

„Ja u principu nisam mogao da se samoizolujem bez njihovog naloga za samoizolaciju, tako da sam ja u subotu radio 24 sata”.

U subotu su stigli rezultati kolega koji su testirani u četvrtak i jedna koleginica je bila pozitivna.

„Kada su u subotu stigli njihovi rezultati, trebalo je da nas testiraju sutradan, međutim nedeljom navodno ne šalju testove, što je suludo. Mene su testirali u ponedeljak, u utorak su mi popodne stigli rezultati koji su pokazali da sam pozitivan. Kada je nama potvrđeno da smo pozitivni, neki od naših kontakata nisu testirani jer navodno nije bilo testova, pa su se kasnije pojavili.”

Kaže da su on i kolege još ranije predlagale da se redukuje broj ljudi time što bi se podelili u smene, ali da je ta odluka doneta prošle nedelje kada je zaraza već uzela maha.

On objašnjava da je po šest, sedam lekara sedelo u lekarskoj sobi, po desetak tehničara je sedelo u drugoj prostoriji, koje su relativno male i da je verovatno to bio jedan od razloga zašto se virus širio – svi su bili u međusobnom kontaktu.

Naredba: mora da se radi

Kako BIRN saznaje, zaposlenima u Opštoj bolnici Ćuprija bilo je naređeno da rade, uključujući i one koji bi trebalo da su u izolaciji zbog kontakata sa kolegama kojima je potvrđena bolest.

Tako je osoblje sa temperaturom i simptomima novog virusa nastavljalo da radi i to bez osnovne zaštite.

Ni osnovna zaštitna oprema – maska i rukavice – nisu korišćeni do pre nekoliko dana, jer je direktor bolnice Slobodan Gajić zabranio da se nose maske kako se ne bi plašili pacijenti i izazivala panika, potvrdili su BIRN-u i neki od zaposlenih ali i pacijenti.

Inače, direktor bolnice Slobodan Gajić je danas smenjen i na mesto vršioca dužnosti postavljen njegov pomoćnik Ivan Milojević, saznaje BIRN.

Milojević bi trebalo da bude u samoizolaciji s obzirom na to da je bio u neposrednom kontaktu sa direktorom Gajćem koji je pozitivan na koronavirus i nalazi se na lečenju u Beogradu.

Jovanović smatra da je odgovornost na direktoru i na njegovim saradnicima jer su se čekale odluke od ministarstva.

„Ministarstvo ne može da organizuje rad u svakoj ustanovi. Svaka ustanova u tim trenucima mora da na osnovu svojih mogućnosti donese protokole kako se postupa”, kaže on podvlačeći još jednom da ni u jednom trenutku nisu imali opremu koja je potrebna po zvaničnim preporukama, osim prilikom transporta pacijenata u tercijerne ustanove.

„Ono čega smo i moje kolege i ja svesni je da ne možemo mi da imamo kompletnu opremu jer to nigde nema, ali najveći problem na koji smo i kolege i ja ukazivali je da i ono što imamo od opreme nije u startu stavljeno u upotrebu”.

BIRN je kontaktirao bolnicu u Ćupriji da proveri kakva je trenutna situacija sa opremom i dobili smo informaciju da su dobili dodatnu opremu, ali da je još uvek nema dovoljno.

Život u skafanderima

Po odeljenju imaju na raspolaganju jedan skafander, na nekima nijedan, a smene su po 24 sata.

„To je suludo, u tom skafanderu ne možete ni da pijete vodu, ni da jedete, ni da idete u toalet – 24 sata“, rekao je BIRN-u jedan od zaposlenih koji je želeo da ostane anoniman.

U međuvremenu bolnica je dobila još skafandera, ali ih još uvek nema dovoljno za rad.