U naredne dve nedelje biće zabranjene sve posete zatvorenicima u Srbiji kako bi se sprečilo moguće širenje koronavirusa.

Ovo je jedna od pooštrenih mera koju je 30. marta 2020. Uprava za izvršenje krivičnih sankcija Ministarstva pravde uvela u skladu sa preporukama Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ i Infektivne klinike Kliničkog centra Srbije. Prethodnim setom mera, posete su bile dozvoljene, ali skraćene sa jedan sat na 15 minuta, ali ih od sada, pa u narednih 14 dana, neće biti uopšte, izuzev za advokate.

„Advokati imaju pravo na posete svojim branjenicima koji se nalaze u pritvoru samo ako u narednih sedam dana imaju zakazano suđenje u pritvorskim predmetima i to u trajanju od 30 minuta, radi pripremanja odbrane”, stoji u saopštenju Uprave.

Advokati i zatvorenici će prilikom susreta morati da nose maske za lice i rukavice i biće odvojeni staklenom ili drugom providnom barijerom. Uprava je omogućila osuđenim licima da u što većoj meri koriste telefonske govornice.

Dobra vest je da u srpskim zatvorima, u ovom trenutku, ni među osuđenicima ni među zaposlenima nema zaraženih novim korona virusom.

To je informacija koju je BIRN 27. marta dobio od Uprave za izvršenje zavodskih sankcija.

„Nijedan zatvor u svetu nije dimenzioniran za slučajeve epidemije, a naši zatvori i zatvorske bolnice su na ivici kompatibilnosti i sa redovnim tretmanom osuđenika, a ponajmanje ukoliko postoji mogućnost da izbije epidemija“, kaže Miloš Janković, bivši zamenik ombudsmana, koji je početkom dvehiljaditih bio i direktor zatvorske uprave.

On kaže da je zbog toga prevencija ključna kako bi se sprečilo da epidemija uđe u zatvor „jer je posle toga teško naći neko rešenje”.

Neposredno pre uvođenja novih, oštrijih mera, BIRN je razgovarao sa advokatima čiji su klijenti na odsluženju zatvorskih kazni.

Imajući u vidu događaje u Iranu, gde je na slobodu pušteno čak 85.000 osuđenika, ali i u Italiji i Brazilu, gde je bilo i mrtvih tokom pobune u zatvorima, neophodno je pažljivo razmotriti i primeniti mere adekvatne našem zatvorskom sistemu, ne isključujući ni uslovni otpust za osuđenike koji su odslužili dve trećine kazne i onih koji su osuđeni za lakša krivična dela, kažu sagovornici BIRN-a.

Takođe, predlažu da se određivanje zatvorskog pritvora zameni nekom drugom merom, poput kućnog pritvora sa ili bez elektronskog nadzora.

Skraćene posete, higijena i telefonski razgovori

U Upravi za izvršenje zavodskih sankcija kažu za BIRN da su preduzete sve zdravstveno-higijenske mere u skladu sa preporukama Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“.

Preporuke se odnose na što češće pranje ruku, pranje podova, dezinfekciju opreme, radnih površina, što češće provetravanje prostorija i produženi boravak osuđenika na svežem vazduhu. Osuđenima zakon dozvoljava boravak na svežem vazduhu od najmanje dva sata dnevno, „a to vreme će, u skladu sa mogućnostima, sada biti produženo“.

U Upravi tvrde da zatvori imaju neophodna dezinfekciona sredstva za ruke, zaštitne maske, rukavice i dezinfekciona sredstva za čišćenje soba za smeštaj zatvorenika i drugih površina, kao i da se dezinfekcija svih prostorija obavlja više puta u toku dana. U prostoriji za posete „neophodno je da postoji staklena prepreka“.

„Morate da nosite masku i na ulazu u Centralni zatvor mere vam temperaturu“, kaže za BIRN Slobodan Ružić, advokat koji je bio u poseti svom klijentu.

Ipak, pojedini advokati koji su, takođe, odlazili u posete kažu da zatvorenici nemaju nikakvu zaštitu i ukazuju da je to veoma rizično.

„Mislim da je neophodno da se zatvorenicima obezbede i dostave maske i rukavice, jer oni nisu potpuno izolovani i jer su u kontaktu sa zaposlenima, sa onima koji dostavljaju hranu, idu u šetnju, odu kod lekara, a ti zaposleni nisu izolovani, nisu u karantinu“, kaže za BIRN advokatkinja Zora Dobričanin.

Uprkos riziku, advokati nisu bili za potpuno ukidanje poseta, jer bi to, kako su se pribojavali, moglo izazvati reakciju osuđenika, a kao primer navode Italiju.

„Ja imam klijenta u Palermu, na Siciliji, gde su još pre tri nedelje zabranjene posete zatvorima. Imali su pravo da zovu telefonom, ali su im i te pozive redukovali i tamo je bilo blizu pobune. Zabraniti potpuno posete bi bilo opasno, jer su to ljudi koji su u specifičnim uslovima. Ne vidim ni zašto bi se zabranile. Ako se poštuju mere kad idete u prodavnicu, pa valjda mogu i u zatvoru“, smatra advokat Ružić.

Zora Dobričanin je podržala uvođenje telefonskih poziva, na šta do sada zatvorenici u srpskim zatvorima nisu imali pravo.

„Evo prva ja neću ići u posetu, ako imam pravo na telefonski razgovor“.

Miloš Janković kaže za BIRN da je problem zatvora to što je jako puno ljudi na jednom prostoru, a interakcija sa spoljnim svetom postoji i na taj način što u zatvore ulaze novi osuđenici i pritvorenici.

On kaže da strah od pobune uvek postoji, ali da je u toj situaciji na zatvorskom osoblju da ljudima iskreno objasni, na adekvatan način, da ako se nešto bude ograničavalo, ograničavaće se sa razlogom i to u najmanjoj mogućoj meri.

„Kad bi vas ili mene neko stavio u zatvorsku ćeliju, verovatno bismo se pobili posle pet dana, oni ljudi izdržavaju godinama, to je nešto specifično. Dakle, sa tim ljudima se može, ali zadatak zatvorske vlasti bi bio da održavaju kontakt“.

Janković na osnovu svog iskustva pretpostavlja da u srpskim zatvorima ne bi došlo do pobune, jer postoji zadovoljavajuća komunikacija između zatvorskih vlasti i osuđenika, a da pritom nisu izraženi neformalni sistemi.

„U zatvorima postoji tendencija stvaranja neformalnog zatvorskog sistema, gde su pojedini osuđenici spona između oficijelnih zatvorskih vlasti i osuđenika. Imajući u vidu da u Srbiji ne postoje jako izraženi neformalni sistemi unutar zatvora, nije za očekivati da će doći do nekih pobuna“, kaže Janković.

Pre uvođenja novih mera, broj poseta zatvorenicima već je bio smanjen.

„Svest porodica i briga za svoje bližnje je doprinela da se broj poseta u svim zavodima smanji od uvođenja mera što je takođe od velikog značaja za prevenciju“, rekli su BIRN-u u Upravi za izvršenje sankcija.

Osim zabrane svih poseta zatvorima, osuđenicima su privremeno suspendovana prava na slobodan izlazak u grad, posete porodici za vikend i praznicima, nagradno odsustvo do sedam dana u toku godine, korišćenje godišnjeg odmora izvan zatvora, kao i radno angažovanje van ustanova.

Osuđenici su obavešteni da će odmah nakon normalizacije stanja, sva njihova prava i pogodnosti biti nadoknađena, kažu u Upravi i dodaju da su zatvorenici sa razumevanjem prihvatili situaciju.

Ko može da donese virus i šta sa onima koji su skoro odslužili kaznu

Uprava za izvršenje zavodskih sankcija preduzela je mere u vezi sa novoprimljenim osuđenicima i pritvorenicima.

Svi oni su, kako se navodi, izdvojeni u manjim sobama u periodu od dve nedelje, kada će biti pod pojačanim zdravstenim nadzorom. Prethodno prolaze lekarski pregled, meri im se temperatura i utvrđuje se da li postoje znaci respiratorne infekcije.

Ukoliko se utvrdi neki od simptoma, novopridošli zatvorenik će odmah biti smešten u odvojenu sobu, a biće kontaktirana epidemiološka služba Zavoda za zdravstvenu zaštitu.

Sagovornici BIRN-a smatraju da bi u aktuelnim okolnostima bilo uputnije odlaganje upućivanja osuđenika na izvršenje zatvorske kazne.

„Ono što se primenjuje u takvim situacijama bar iz skorašnje istorije jeste da se ne upućuju novi osuđenici na izdržavanje kazne zatvora, već da se to stopira dok se ne reši pitanje epidemije, jer ulazak novih osuđenika predstavlja problem. Bar kada su u pitanju osuđenici, jer kod pritvora ne možemo reći prestaju da teku svi rokovi“, kaže Miloš Janković.

Međutim, i u slučaju određivanja pritvora postoje alternativne mere čija primena bi najmanje štete mogla da napravi i pritvorenicima i celom sistemu, kaže Janković.

„Mogu se oduzimati pasoši jer ionako sada nije lako napustiti zemlju, mogu se nalagati alternativne mere poput kućnog pritvora. To bi značilo da je lice u kućnom pritvoru, njemu se mogu staviti elektronska sredstva nadzora, znači to se sve može kontrolisati“.

Sa ovime se slaže i Zora Dobričanin.

„Smanjenje pritvora time što bi se pritvor zamenio kućnim pritvorom ili ukinuo tamo gde može, ili zamenio jemstvom. Mislim da makar za trećinu može da se smanji, ako ne i za polovinu. Onda bi mogli da imaju i ono neophodno rastojanje. Onda bi moglo da ih bude i ispod pet u  jednoj sobi“.

I Janković i Dobričanin i Ružić ističu da bi, uz ove mere, trebalo razmisliti i o uslovnim otpustima.

„U Italiji je, na primer, preporuka Ministarstva pravde bila da zatvorske institucije puštaju iz zatvora one kojima nije ostalo mnogo, ili da oni koji su osuđeni na godinu-dve zatvora ne moraju da idu u zatvore, nego da služe u kućnim uslovima. Sve to da bi se smanjio pritisak na zatvor“, kaže advokat Ružić.

Dobričanin smatra da su Ministarstvo pravde Republike Srbije i Visoki savet sudstva pogrešili što uslovni otpusti nisu uvrstili u hitne predmete, posebno što se oni mogu rešavati bez prisustva osuđenika i advokata. Ona apeluje da se sada uslovni otpust naknadno uvrsti u hitne postupke u cilju rasterećenja zatvorskih kapaciteta.

„Ima sada u zatvorima ljudi koji su odavno odslužili 2/3 kazne imate puno onih koji su osuđeni na 3-4, 5 godina, a ostalo im 4-5 meseci. Svi ti ljudi treba da idu kući. Onda tu su ljudi sa sitnim kaznama, sa nekim prekršajima“, kaže Dobričanin.

Janković podseća na nedavno puštanje desetina hiljada osuđenika iz zatvora u Iranu.

„I znate, mi možemo sada da kažemo – puštate osuđenike, ali to je situacija u kojoj zatvorski sistem ne može da izdrži i takva mera može biti i opravdana. I naravno, nisu svi pušteni. To se odredi neka dužina kazne na primer, pa se proceni da je društvena opasnost da izađe neko kome je ostalo 2-3 godine do isteka kazne, manja šteta nego da ostane u zatvoru“.

Ko čuva čuvare

Sagovornici BIRN-a se slažu i da bi izvesne mere morale da se preduzmu u odnosu na zaposlene u zatvorima.

„Većina njih dolazi na posao prevozom. Pitanje je koliko vode računa o higijeni, pranju ruku. Mislim da bi oni trebalo tu da budu u karantinu, da im se obezbedi gde će da spavaju u jednom delu, gde će da borave, da budu stalno tu da ne bi uneli infekciju. U Centralnom zatvoru ima deo gde neki ljudi stanuju, deo gde je taj njihov samački hotel, smeštaj, dakle, ionako ima ljudi koji žive tamo, i mislim da bi to bilo korisno“, kaže Dobričanin.

Janković ukazuje da bi se tu moglo postaviti pitanje kršenja ljudska prava stražara, ali da ukoliko bi struka rekla da je to neophodno, da bi onda i takva mera bila opravdana.

U Upravi navode da su određene mere u odnosu na zaposlene već preduzete i da svaki zatvor redovno proverava telesnu temperaturu svim zaposlenima koji dolaze u smenu, te da onima kod kojih bude ustanovljena povišena temperatura, neće biti dozvoljen ulazak u ustanovu.

Od preduzetih mera još se navode zabrane poseta Specijalnoj zatvorskoj bolnici u Beogradu koje su uvedene još tokom izbijanja epidemije sezonskog gripa.

U Upravi na kraju kažu da bi se u slučaju pojave pojave simptoma koji mogu ukazivati na infekciju korona virusom, takva osoba odmah bila smeštena u sobu koja je odvojena od drugih, nakon čega bi zatvorsko osoblje obavestilo epidemiološku službu gradskog Zavoda za zaštitu zdravlja radi njihovog daljeg postupanja.

Rad kao terapija i humani gest

U Upravi tvrde da su osuđenici sa razumevanjem prihvatili situaciju, baš kao i njihove porodice. Vaspitači, psiholozi i specijalni pedagozi sprovode pojačanu psihosocijalnu podršku za osuđenike i njihove porodice, navodi se u odgovorima Uprave BIRN-u.

Organizuje se veći broj radionica na kojima se razgovara o svim problemima, dilemama, promenama u raspoloženju i važnosti tolerancije prema svima u svom okruženju.

Navodi se i da u cilju prevazilaženja problema, zatvori omogućavaju „češće telefonske kontakte sa članovima porodice kako bi kroz razgovore sa njima umanjili brigu koju imaju njihovi bližnji“.

Osim toga, osuđenici „žele da pomognu u ovoj situaciji i svesni su koliko je značajan njihov rad u ovom trenutku“.Osuđenici u četiri zatvora – Niš, Sremska Mitrovica, Zabela i ženski zatvor u Požarevcu – šiju zaštitne maske koje su namenjene prvenstveno za zaposlene, osuđenike i pritvorenike u zatvorima u celoj Srbiji.

Navodi se da su svi prošli sertifikovanu obuku za šivenje u krojačkim pogonima i da iz dana u dan raste broj osuđenika koji se javljaju da pomognu na bilo koji drugi način. Dnevno se u sva četiri zatvora proizvede oko 5.000 maski.