Reč je o sudskom postupku koji se ponavlja nakon što je drugostepeni Apelacioni sud u Nišu, u junu 2017, doneo odluku o ukidanju oslobađajuće presude Višeg suda u Pirotu.

Viši sud je 17. februara 2017. godine doneo prvostepenu presudu kojom je četvoricu optuženih oslobodio krivice za zloupotrebu položaja odgovornog lica navodno počinjenu nezakonitim poslovima na izgradnji Koridora 10 čime su, prema navodima optužnice iz februara 2013, okrivljeni sebi pribavili protivpravnu imovinsku korist od 26,5 miliona dinara.

Uz Milana Radoičića i Zvonka Veselinovića tužilaštvo je za zloupotrebe optužilo, a pirotski Viši sud tih optužbi oslobodio i vlasnika i zastupnika kruševačkog preduzeća MAK 037 Gorana Makragića i Ivana Stamenovića.

Ukratko, pirotski Viši sud oslobodio ih je optužbi da su bez odgovarajućih saglasnosti Ministarstva rudarstva i bez plaćanja naknade lokalnim vlastima za prenamenu poljoprivrednog zemljišta, kopali šljunak i isporučivali ga graditeljima na trasi Koridora 10 od Pirota do Dimitrovgrada.

Veselinović i Radoičić su, prema navodima tužilaštva, u periodu od juna 2011. do juna sledeće godine učestvovali u nelegalnim iskopavanjima tako što su obezbedili sredstva za početak tih radova, mehanizaciju za iskopavanja i kamione za prevoz iskopanog materijala.

Prema dogovoru sa poslovnim partnerima iz optužnice, dobit za obavljeni posao delila se u odnosu od 66 odsto za Veselinovića i Radoičića prema 33, koliko je pripadalo Makragiću i Stamenoviću.

U prevozu nelegalno iskopanog materijala učestvovali su i neki od 35 kamiona Hipo lizinga poznatih iz procesa tokom kojeg su 2015. Radoičić i Veselinović takođe oslobođeni optužbi da su učestvovali u njihovom nezakonitom prisvajanju, o čemu je BIRN detaljno pisao.

U oslobađajućoj presudi napisanoj na 54 strane, sudije Višeg suda u Pirotu navode, između ostalog, da su iz predmeta izuzeti pojedini dokazi pribavljeni tajnim slušanjem telefonskih razgovora, uz konstataciju da je njihovo prikupljanje bilo nezakonito.

U presudi koju je potpisao predsednik sudskog veća, sudija Bojan Antić, između ostalog se zaključuje da eksploatacija zemljišta, u konkretnom slučaju bez odobrenja, saglasnosti i plaćanja naknade, predstavlja privredni prestup i prekršaj, a ne krivično delo, pa da optuženi i ne mogu biti osuđeni po tužbi za delo koje podleže krivičnom zakoniku.

Osporena presuda

U odluci kojom je ukinuo pomenutu prvostepenu presudu, Apelacioni sud u Nišu posebno se, između ostalog, osvrće na pomenuti zaključak Višeg suda u Pirotu, ocenjujući ga kao pogrešan, uz konstataciju da je sud time učinio povredu Zakonika o krivičnom postupku.

Apelacioni sud u Nišu ukinuo je prvostepenu presudu uz obrazloženje da je doneta uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, te da obiluje nejasnoćama i protivrečnostima.

Apelacioni sud je takođe naložio da se postupak ponovi. Odluka o tome u Pirot je sigla još prošlog leta, 13. jula 2017.

Od tada, međutim, održano je samo jedno ročište i to krajem novembra.

Naredna četiri ročišta odložena su jer se, kako je za BIRN rečeno u Višem sudu u Pirotu, čekalo da iz Beograda stigne dopunsko ekonomsko-finansijsko veštačenje koje je radio Gradski zavod za veštačenje.

Taj nalaz stigao je u Pirot 13. jula ove godine, nakon višemesečnog zakašnjenja.

„Rok za veštačenje iz naredbe (Višeg suda) bio je 20 dana, a veštak je kasnio sa dostavljanjem dopunskog veštačenja zbog složenosti predmeta veštačenja. Sud je dana 6.6.2018. slao urgenciju da se veštačenje što pre dostavi”, navodi se u pisanom odgovoru koji je BIRN dobio od Višeg suda u Pirotu.

Kumovska posla

Zvonko Veselinović široj javnosti je poznat još od 2011. godine, kada je na prelazima sa Kosovom – na Jarinju i Brnjaku, organizovao postavljanje barikada, zbog čega se, zajedno sa mlađim bratom Žarkom, našao u pritvoru.

Uporedo sa informacijama o sudskom procesu koji je protiv njega (i Radoičića) pokrenut negde u to vreme zbog optužbi za protivpravno prisvajanje 35 kamiona Hipo lizinga (okončanog oslobađajućom presudom 2015. godine), do javnosti je stizalo sve više glasina o njegovoj bliskosti sa vladajućim SNS-om, unosnim poslovima u oblasti transporta i građevinarstva, ali i o navodnom velikom bogatstvu koje je u međuvremenu stekao.

O njegovom kumu Radoičiću sa kojim, prema sopstvenom priznanju, zajedno posluje, javnost međutim nije znala ništa do januara ove godine.

Tada je, naime, reagujući na vest o ubistvu Olivera Ivanovića, političarka Rada Trajković rekla da je izvesni Milan Radoičić bog i batina na severu Kosova.

Nakon toga, počele su da se pojavljuju fotografije koje su potvrdile da je Radoičić (još pre nego što smo za njega čuli), uvek bivao pored važnih ličnosti u važnim prilikama.

Tako je, na primer, sa šefom Kancelarije za Kosovo Markom Đurićem otvarao šampanjac u Kosovskoj Mitrovici posle pobede Srpske liste na lokalnim izborima prošle godine, a početkom 2016. bio je u prvom redu tribine SNS-a održane u Leposaviću.

Pored njega, u istom prvom redu, bili su i kum Zvonko, takođe kontroverzni Zoran Milojević Zelja, ali i visoki funkcioneri vladajuće partije, Bratislav Gašić i Marko Đurić.

Iako su fotografije govorile više od hiljadu reči, državni funkcioneri bili su suzdržani u odgovorima na pitanja novinara o tome ko je moćni Radoičić i kakva je tačno njegova uloga u političkom životu severnog Kosova, budući da nije ni na jednoj državnoj i partijskoj funkciji.

Tako od Marka Đurića nije moglo da se čuje baš previše o Radoičiću, osim da ga je upoznao i video nekoliko puta, da misli da se “bavi biznisom”, te da “postoji politički konktekst koji želi da kriminalizuje Srbe na Kosovu”.

Iako je čak i kosovski premijer Ramuš Haradinaj označio Radoičića kao važnu ličnost sa kojom o svemu pregovara, o njegovoj ulozi na Kosovu ništa nije znao ni ministar policije i član Predsedništva SNS-a, Nebojša Stefanović.

Ipak, najviše kontroverzi o liku i delu Milana Radoičića, moglo se naći u izjavama predsednika Aleksandra Vučića.

Naime, u februaru 2018. je rekao da sa Radoičićem nikada nije razgovarao, niti telefonom, niti uživo.

Novinarima, međutim, nije promakao jedan njegov raniji javni nastup, koji je iskoristio da se, između ostalog, za brigu o Srbima na Kosovu zahvali upravo Radoičiću.

I tako samo četiri meseca kasnije, od osobe koju niko ne poznaje i pet meseci od prvog pominjanja njegovog imena u javnosti (nakon Ivanovićevog ubistva), Radoičićeva neformalna uloga na severu Kosova je ozvaničena potpredsedničkim mestom u Srpskoj listi (partiji kosovskih Srba koju podržava SNS).

Inače, osim pomenutog sudskog postupka koji je u toku, Radoičić ima i jednu pravosnažnu presudu iz 2011. kojom je bio osuđen na uslovnu zatvorsku kazne zbog krivičnog dela falsifikovanja isprave, o čemu je BIRN ranije pisao.

Pročitajte još: 

Južne vesti: Bez suđenja Veselinoviću i Radoičiću

Poslovi Zvonka Veselinovića i Milana Radoičića

Pravosudni dosije Milana Radoičića

Čuvar srpske dece na Kosovu ili bahati čovek