„Vojne službe i BIA mogu da stopiraju medije… Ja sam čuo da su ušli dole… Ludi Sentić“, jedna je od poruka koju je u grupi „Savet za bezbednost“, na aplikaciji za tajnu prepisku „Razgovor“, napisao okrivljeni policajac Radovan Bojović nakon upada policije na imanje „Jovanjica“ 13. novembra 2019. godine. „Ludi Sentić“ je, prema navodima tužilaštva, Slobodan Milenković, tadašnji načelnik IV odeljenja za borbu protiv droga beogradske policije, koji je predvodio akciju na „Jovanjici“.

Prepiska članova grupe „Savet za bezbednost“, koja se odvijala od 8. do 14. novembra 2019. godine, obuhvata period neposredno pre policijske akcije na „Jovanjici“, kao i komunikaciju članova grupe tokom same akcije, 13. novembra 2019, nakon hapšenja Predraga Koluvije. Kao pisani dokaz, ta prepiska sa mnoštvom razmenjenih poruka, izvedena je u nastavku suđenja u predmetu “Jovanjica”. Tužilac Saša Drecun ocenio ju je kao „krunski dokaz“ da je na „Jovanjici“ uzgajan psihoaktivni kanabis.

S druge strane, advokati okrivljenih ocenili su da je „krunski dokaz“ tužilaštva zapravo „lepa bajka“, dok su izlaganje tužioca opisali kao konferenciju za medije. Prema njihovim rečima, tužilac je, preko novinara koji prate suđenje, pokušao da izvrši pritisak na javnost i da tako onome što iznosi, dodeli pravnu težinu koja, kako su rekli, nema uporište u optužnici, dokazima i zakonu.

U grupi „Savet za bezbednost“, pored prvookrivljenog Predraga Koluvije, komunikaciju su vodili i okrivljeni Aleksandar Tošić, pripadnik BIA, Radovan Bojović, pripadnik MUP-a, Branislav Radosavljević, pripadnik BIA, Milan Kendija, pripadnik MUP-a, Slaviša Milinković, vlasnik i direktor privrednog društva „Biologistik“, i Sergej Mrđa, okrivljen u predmetu „Jovanjica 1“.

Članovi grupe bili su i svedoci Goran Šević i Aleksandar Anđić, koji je suvlasnik imanja „Jovanjica“.

Sudija Ganić: Sud nema mehanizam da natera BIA da dostavi dokumenta 

Pre nego što su izvedeni pisani dokazi, Aleksandar Popović, advokat okrivljenog pripadnika BIA Aleksandra Tošića, zatražio je da se izvođenje ovog dela dokaza odloži za kasniju fazu glavnog pretresa. Kao razlog je naveo to što BIA još nije odgovorila na zahtev suda da se sa dokumenata, koje Tošić želi da koristi u svojoj odbrani, skine oznaka tajnosti.

Sud je taj zahtev BIA uputio pre oko devet meseci, a potom poslao i urgenciju, ali odgovor do danas nije stigao. To Tošića, prema navodima odbrane, ali i stavu suda, onemogućava da iznese odbranu. Zbog toga je predsedavajući veća, sudija Zoran Ganić, na prethodnom ročištu, u junu, odložio izvođenje dokaza, koji se odnose na Tošića, među kojima je i njegova prepiska u grupi „Savet za bezbednost“ na aplikaciji „Razgovor“, kako bi mogao da se izjasni o tim dokazima.

Tošić je ranije u postupku tvrdio da radnje koje mu tužilaštvo stavlja na teret nije preduzimao kao privatno lice, već kao pripadnik BIA, kao i da je o svom postupanju obaveštavao pretpostavljene.

Popović je ponovio da Tošić ne može da iznese odbranu, dok BIA ne odluči o skidanju oznake tajnosti, zbog čega je predložio da se izvođenje dokaza odloži za kasniju fazu postupka. Dodao je da nije poznato da li će BIA odobriti skidanje oznake tajnosti, ali da će, ukoliko to učini, možda tražiti da se javnost isključi tokom Tošićevog izjašnjavanja.

Tužilac Saša Drecun usprotivio se predlogu. Najpre je naveo da je neprihvatljivo nepostupanje bilo kog državnog organa, pa i BIA, ističući da je svaki državni organ, uključujući i agenciju, dužan da odgovori na zahtev suda. Dodao je da to što BIA do sada nije dostavila odgovor i skinula stepen tajnosti sa dokumenata, nije razlog za odlaganje izvođenja dokaza predviđenih za danas.

Drecun je, naime, podsetio da je Tošić na ročištu u maju prošle godine rekao da ne želi da iznese odbranu pre nego što to učini Koluvija, i ukazao da okrivljeni tada nije pominjao oznaku tajnosti kao razlog.

Tužilac je podsetio i na iskaze dvojice Tošićevih kolega iz BIA, koji su, prema optužnici, u svojstvu svedoka, naveli da nisu vršili pojedine provere u službenim evidencijama po njegovom nalogu, i potvrdili da je postojala mogućnost zloupotrebe njihovih korisničkih naloga. Tužilac je time osporavao Tošićev raniji navod da je postupao kao pripadnik BIA i da je o svojim radnjama obaveštavao nadređene.

„Zato nije opravdano da se udovolji procesnoj taktici odbrane“, rekao je tužilac, podvlačeći još jednom da je nedopustivo to što BIA ne odgovara na zahteve suda.

Potom je advokat Popović podsetio sudiju Zorana Ganića da je upravo on na ročištu krajem prošle godine pitao Tošića da se izjasni o tome da li je na „Jovanjici“ postupao kao pripadnik BIA ili kao privatno lice. Zbog toga je navode tužioca nazvao „logiciranjem“, ističući da je od BIA odbrana tražila upravo službene beleške kojima je Tošić, kako tvrdi, obaveštavao Agenciju o svom postupanju. Te beleške su, prema Popovićevim rečima, među dokumentima koje bi Tošić koristio prilikom iznošenja odbrane, ali tužilac to, kako je rekao, „ili ne zna ili ne želi da zna“.

Sudija Ganić je na kraju odbio predlog odbrane da se odloži izvođenje dokaza, među kojima je i prepiska okrivljenih u grupi „Savet za bezbednost“. Objasnio je da razlog za takvu odluku nije ono što je naveo tužilac Drecun, već činjenica da trenutno ne postoji mehanizam kojim bi sud mogao da primora BIA da dostavi tražena dokumenta, „a oni mogu do kraja procesa da ih ne dostave“.

Ganić je odbrani poručio da će dokazi biti izvedeni, ali da Tošić ne mora danas da se izjašnjava o njima, već to može učiniti u bilo kojoj fazi postupka.

O ulozi Tošića ranije je govorio i tadašnji načelnik Odeljenja za borbu protiv droga beogradske policije Slobodan Milenković, koji je predvodio akciju na „Jovanjici“ u novembru 2019. godine. U iskazu Tužilaštvu za organizovani kriminal iz marta 2020, koji je ranije objavio BIRN, Milenković je naveo da ga je Tošić po dolasku policije na imanje sačekao i, kako je rekao, po nalogu tadašnjeg šefa beogradskog centra BIA Mirka Škera preneo poruku da su BIA i Koluvija imali profesionalnu saradnju, uz molbu da informacije o policijskoj akciji narednog dana ne dospeju u javnost.

Škero nije obuhvaćen optužnicom u predmetu „Jovanjica 2“, niti se njegovo ime u njoj pominje.

Optužnica u predmetu „Jovanjica 2“ tereti pripadnike policije, BIA i Vojno-obaveštajne agencije da su Koluviji pružali zaštitu dok je, prema navodima tužilaštva, na imanju „Jovanjica“ uzgajan kanabis. U predmetu „Jovanjica 1“ Koluvija i još devet osoba terete se za uzgoj više od 66.000 biljaka kanabisa, pronađenih tokom policijske akcije 13. novembra 2019. godine, odnosno oko 1,6 tona nakon sušenja. Postupci su spojeni u jedinstven proces u leto 2024. godine.

Ko je dežurao na „Jovanjici“ 

Kao dokaz izvedena je i prepiska grupe „Savet za bezbednost“ sa aplikacije „Razgovor“. Poruke su tokom ročišta prikazivane na monitoru u sudnici, ali je njihov sadržaj na ekranu bio veoma mutan i uglavnom nečitljiv, zbog čega novinari o komunikaciji mogu da izveštavaju na osnovu izlaganja tužioca Saše Drecuna i navoda iz same optužnice.

Među članovima grupe „Savet za bezbednost“, koju je, prema navodima tužilaštva, 8. novembra 2019. godine na aplikaciji „Razgovor“ organizovao prvookrivljeni Predrag Koluvija, bilo je sedam okrivljenih i dvojica svedoka. Prema optužnici, grupa je formirana nakon što su nepoznate osobe dronom fotografisale i snimale objekte na „Jovanjici“, odnosno u trenutku kada su članovi grupe, kako navodi tužilaštvo, pokušavali da utvrde ko prikuplja podatke o imanju.

Koluvija je, prema optužnici, u grupu uneo uvodne poruke 8. novembra 2019. godine: „Pozdrav, sutra oko 16h dolaze iz SAJ-a sa dronom. Da vidimo kako to izgleda kada napadaju i odakle sve to mogu“. Takođe je, prema navodima tužioca Drecuna, Koluvija rekao da bi svi morali da imaju antidron puške.

Već istog dana Koluvija je pitao: „Ko dežura večeras“, nakon čega je, kada je saopšteno da je „Kendža otišao za Makedoniju“, Aleksandar Tošić odgovorio: „Po redu sam ja. Tako da sam ja“.

Tužilaštvo ovu komunikaciju tumači kao dokaz da je Tošić tokom noći 8. na 9. novembar 2019. godine dežurao na „Jovanjici“, odnosno u objektima u kojima se, prema navodima optužnice, nalazila opojna droga. Istovremeno, tužilaštvo iz ove prepiske izvodi zaključak da je među članovima grupe postojao raspored dežurstava i da su međusobno dogovarali aktivnosti. „Kendža“ je, prema optužnici, nadimak okrivljenog policajca Milana Kendije.

Takođe, tužilac navodi da informacija da je Kednija tada bio na putu u Severnoj Makedoniji, govori o angažovanju i na „drugoj megalokaciji“ na kojoj je uzgajan kanabis. Inače, uzgajališta u Severnoj Makedoniji i izvoz kanabisa sa Jovanjice u tu zemlju, pominju se u optužnici, ali nisu predmet optužbi. 

Dva dana kasnije, 10. novembra, okrivljeni Radovan Bojović pitao je: „Ko je večeras dežuran“, na šta mu je Koluvija odgovorio: „Kendža. On će večeras. Čuli smo se“.

Prema navodima tužilaštva, ova komunikacija pokazuje da je tokom noći 10. na 11. novembar 2019. godine dežurstvo na „Jovanjici“ preuzeo Milan Kendija, odnosno „Kendža“. Tužilaštvo iz ovih poruka zaključuje i da je Koluvija, kao organizator grupe, neposredno kontaktirao sa njenim članovima i dogovarao njihove aktivnosti.

Nakon hapšenja Predraga Koluvije 13. novembra 2019. godine i pretresa objekata na „Jovanjici“, komunikacija u grupi „Savet za bezbednost“ nastavila se upravo povodom događaja na imanju. Prema navodima optužnice, članovi grupe bili su upoznati sa hapšenjem Koluvije, ali i sa postupanjem policije koja je u tom trenutku pretresala objekte na „Jovanjici“.

Goran Šević, koji je u ovom postupku svedok, tada je u grupi napisao poruku čiji je sadržaj tužilac pročitao u sudnici: „What’s the name of the game”, a potom članove pozvao: „Dođite na kafu Južni bulevar 142 restoran „Bulevar““. 

U isto vreme, okrivljeni Radovan Bojović napisao je: „Ja sam u selu. Koordinišem odavde. Sva trojica rade. Javi se na Viber“.

Tužilaštvo ovu poruku tumači kao pokazatelj da su okrivljeni pripadnik BIA Aleksandar Tošić, okrivljeni policajac Radovan Bojović, okrivljeni operativac BIA Branislav Radosavljević, policajac Milan Kendija i Slaviša Milinković bili upoznati sa hapšenjem Koluvije i da su u tom trenutku međusobno komunicirali preko aplikacije. Izraz „Sva trojica rade“, prema optužnici, odnosi se na Tošića, Radosavljevića i Kendiju.

U nastavku komunikacije, Bojović, pripadnik policije, piše Radosavljeviću, pripadniku BIA: „Javi se, ušli su i dole. Javite se. Mediji su sada najvažniji, da ne ode!“, pri čemu se „dole“, prema navodima optužnice, odnosi na podzemne prostorije „Jovanjice“, u kojima je, prema optužnici, uzgajan psihoaktivni kanabis.

Na to je Aleksandar Anđić, koji je u ovom postupku svedok i suvlasnik „Jovanjice“, pitao: „Ko može da ih stopira, medije“, a Radosavljević odgovorio: „Sad ćemo da probamo. Javljam se“.

Bojović je potom napisao: „Vojne službe i BIA mogu da stopiraju medije… Ja sam čuo da su ušli dole… Ludi Sentić“.

„Ludi Sentić“ se, prema navodima tužilaštva, odnosi na Slobodana Milenkovića, tadašnjeg načelnika IV odeljenja beogradske policije, koji je u tom trenutku predvodio akciju na „Jovanjici“. Tužilac Saša Drecun je u sudnici ukazao i na još nekoliko uvredljivih poruka koje je Bojović u grupi slao na račun Milenkovića, navodeći, između ostalog, da je reč o „ludom čoveku“ i da samo direktori službi mogu da ga zaustave.

Prema optužnici, Kendija je zatim napisao: „Potrebno je videti ko je izdao nalog za pretres i to hitno… Da se proveri odakle vetar duva… Ja sam u Bulevaru“.

Bojović je potom pitao: „Da li su bili dole (podzemlje Jovanjice, prim. aut.)?.. ako nisu dobro je, a gore, to je sranje, nema tu ništa kada urade krim tehničko veštačenje“.

Drecun je u sudnici naveo i da se u prepisci pominje izvesni Bajić, čije puno ime i funkciju nije naveo, sa kojim je Bojović, prema njegovim rečima, uspostavio kontakt. Bajić, kako je tužilac prepričao komunikaciju, nije znao ništa o pretresu „Jovanjice“, ali je rekao da će proveriti sa tužilaštvom.

U nastavku prepiske Kendija je, prema rečima tužioca, naveo da će Bajić proveriti čija je inicijativa za pretres „Jovanjice“ – Višeg javnog tužilaštva u Sremskoj Mitrovici ili „specijale“, odnosno Tužilaštva za organizovani kriminal.

Drecun je u sudnici prepričao i novu poruku Bojovića o Milenkoviću, u kojoj ga naziva „budalom“ i navodi da „nije slučajno ostao bez prsta“, da „ide glavom kroz zid“ i da može da nanese „nenadoknadivu štetu“. Bojović je, prema tužiočevom izlaganju, naveo i da je akcija organizovana pre 15 dana, da je „sveže“ i da je to „Sentina samostalna akcija“.

Na to je, prema rečima tužioca, Kendija napisao: „Malom će da leti glava“, pri čemu je Drecun objasnio da se poruka odnosi na Milenkovića.

Bojović je potom, prema navodima tužioca, rekao da mu je Bajić preneo da akciju vodi „specijala“ (TOK) i da će saznati koji tužilac postupa. U nastavku prepiske, kako je Drecun naveo, konstatovano je da „specijalu“ treba napadati službama, čim se sazna ime tužioca.

U grupi se u tim trenucima razmenjuju i informacije o tome šta se dešava na „Jovanjici“. Radosavljević, pripadnik BIA, navodi da je Koluvija u kancelariji i da ga ispituju, a potom, prema rečima tužioca, govori da će se BIA angažovati i da će se Dragomir Petronijević obavezati da obavesti Bratislava Gašića, tadašnjeg direktora BIA.

Petronijević je svedok u ovom postupku. U javnosti je ranije pominjan kao visoki funkcioner SNS-a i bivši član Gradskog veća Beograda, što je on u izjavi za BIRN 2021. godine negirao.

Bojović potom, prema Drecunovom izlaganju, zahteva da se u sve uključi i vojna služba. On savetuje i da se „kompromituje Senta“, odnosno Milenković, kao i da se od Bajića sazna ime tužioca koji vodi akciju. Ubrzo, prema rečima tužioca, Bojović javlja da istragu tajno vodi tužilac Mladen Nenadić, glavni tužilac TOK-a, ali da ne zna ime postupajućeg tužioca.

Bojović tada, prema navodima tužioca, šalje i poruku da treba pozvati direktore službi, „jer je Koluvija indirektno štićena ličnost obe službe“.

U jednoj od poruka Bojović se, prema Drecunovom izlaganju, pita i ko je Koluviji rekao da dođe ili „su ga na putu digli, kako čujem“. Koluvija je 13. novembra 2019. godine uhapšen na auto-putu ka Nišu zbog prebrze vožnje, nakon čega je usledila policijska akcija na „Jovanjici“.

Tužilac Drecun je ovu komunikaciju danas u sudnici ocenio kao „krunske dokaze“ da su okrivljeni, osim krivičnih dela koja im se stavljaju na teret optužnicom, učestvovali i u pokušaju da se zaustavi istraga Tužilaštva za organizovani kriminal.

Kao dodatni dokaz za tvrdnju da je istraga pokušavana da se zaustavi po nalozima Koluvije, koji se tada nalazio u pritvoru, Drecun je naveo i pronađeni karirani papir na kojem je, prema njegovim rečima, bilo napisano kako da se zaustavi istraga i izvrši pritisak na TOK. Tužilac je objasnio da je karirani papir karakterističan za pritvorske uslove, te da je Koluvija tada bio u pritvoru. 

Na kraju izlaganja, tužilac Drecun je rekao da je prepiska među članovima “Saveta za bezbednost” krunski dokaz optužbe i ponovo predložio da se u svojstvu svedoka ispita Slobodan Milenković, tadašnji načelnik IV odeljenja beogradske policije, koji je predvodio akciju na „Jovanjici“.

Odbrana o dokazima

Koluvijin advokat Aleksandar Živanović osporio je sadržinu komunikacije iz grupe „Savet za bezbednost“, kao i ranije, navodeći da odbrana smatra da ona nije autentična. Međutim, rekao je, ukoliko se utvrdi da jeste autentična, iz nje se može izvesti drugačiji zaključak od onog koji tužilaštvo predstavlja sudu.

Živanović je ukazao na komunikaciju članova grupe od 13. novembra 2019. godine, nakon policijskog ulaska na „Jovanjicu“, u kojoj se, kako je naveo, Koluvija nigde ne pojavljuje.

„A evo zašto je to važno“, rekao je Živanović. Prema optužnici, Koluvija je bio organizator i davao je naloge, pa bi, kako je naveo advokat, bilo logično očekivati da je izdavao naloge i u pokušaju da se policijska akcija zataška, ali nije.

Živanović je podsetio i na iskaz koji je pre dve godine u svojstvu svedoka izneo Dušan Mitić, inspektor IV odeljenja beogradske policije, koji je učestvovao u akciji na „Jovanjici“. Mitić je, prema Živanovićevim rečima, tada u sudu rekao da mu je Koluvija nakon hapšenja pokazivao određenu prepisku na telefonu.

„Ako je Koluvija, kao organizator, sve to radio što mu se stavlja na teret, a prema Mitiću je ceo dan imao kod sebe telefon, kako je onda moguće da tim ljudima na grupi ‘Savet za bezbednost’ nije izdao nijednu naredbu u pokušaju da se zataška akcija i spreči da ode u medije?“, pitao je Živanović.

On je zatim naveo da su, prema dokumentaciji, Koluvijini telefoni oduzeti u večernjim satima 13. novembra 2019. godine. To bi, prema njegovoj argumentaciji, značilo da Koluvija tog dana nije preduzeo ni jednu radnju u vezi sa pokušajem zataškavanja policijske akcije.

Druga mogućnost, kako je naveo Živanović, jeste da su Koluvijini telefoni oduzeti odmah nakon njegovog zaustavljanja na auto-putu, što bi značilo da je Mitić tokom svedočenja govorio neistinu. U tom slučaju, prema njegovim rečima, postavilo bi se i pitanje autentičnosti potvrda o privremeno oduzetim predmetima od 13. novembra, a zatim i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 14. i 15. novembra.

„Prema tome, ukoliko je komunikacija autentična, onda je u suprotnosti sa Mitićevim iskazom, a ako nije, onda je komunikacija protivpravno pribavljena i došlo je do naknadne manipulacije u prepiskama. Koja je opcija tačna, ostavljamo sudu da proceni“, zaključio je Živanović.

Sa izlaganjem Popovića saglasio se i advokat Svetislav Bojić, rekavši da je ono što je za tužioca krunski dokaz, za njih krunski falsifikat i ponovo zatražio da se izdvoji iz spisa predmeta. 

Advokat Aleksandar Popović, koji zastupa pripadnika BIA Aleksandra Tošića, ocenio je da je izlaganje tužioca Saše Drecuna o izvedenim dokazima zapravo predstavljalo završnu reč, što, kako je naveo, nije u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku (ZKP). Dodao je da to nije prvi put i da je praksa u ovom postupku da se takvo postupanje tužilaštvu dozvoljava.

„Šta pokušava tužilaštvo? Pokušava da putem medija izvrši pritisak i postigne nešto što ne postoji u predmetu i ZKP-u“, rekao je Popović.

Govoreći o komunikaciji iz grupe „Savet za bezbednost“, koju je Drecun označio kao „krunski dokaz“, Popović je osporio i način na koji je pribavljena i korišćena ta komunikacija. Naveo je da je ona potekla sa mobilnog telefona koji je, prema dokumentaciji, oduzet 13. novembra 2019. godine, ali da je taj telefon, kako tvrdi odbrana, bio aktivan sve do 17. decembra iste godine.

„To je telefon koji je u tom periodu primao i odbijao pozive, kačio se na TikTok, sve što oduzeti isključeni telefon ne može da radi“, rekao je Popović.

Prema njegovim rečima, upravo zbog toga je tužilaštvo, umesto da se ta pitanja razjasne u postupku, pokušalo da preko javnosti dodeli dodatnu pravnu težinu dokazima koje iznosi.

Popović je ukazao i na vremenski period za koji tužilaštvo tvrdi da je postojala organizovana kriminalna grupa. Prema optužnici, OKG je formirana 14. maja 2016. godine, dok se komunikacija grupe „Savet za bezbednost“ odvijala svega šest dana, od 8. do 14. novembra 2019. godine.

„Oni pokušavaju nama ovu grupu ‘Savet za bezbednost’, na kojoj je prepiska samo šest dana, da prikažu kao krunski dokaz za nešto što postoji tri godine“, rekao je Popović.

On je kao nelogičnost naveo i tvrdnju tužilaštva da su svi članovi grupe znali za postojanje droge, dok istovremeno nisu svi ljudi koji su, prema navodima tužilaštva, imali takva saznanja, obuhvaćeni optužnicom, već su neki od njih u postupku saslušani kao svedoci.

„Ovaj način logičiranja namenjen je javnosti, a ne krivičnom postupku“, rekao je Popović.

On je zaključio da ni samo tužilaštvo, kako tvrdi, ne veruje u dokaze koje predstavlja sudu.

„Ni tužilaštvo ne veruje u svoje dokaze od kojih su napravili lepu bajku“, rekao je Popović.

Marko Janković, branilac Milana Kendije je rekao da je izlaganje tužioca zapravo bila konferencija za novinare. On je dodao da krunski dokaz ne može biti prepiska Kendije od 14. novembra, kada se njemu na teret stavlja ono što se događalo do 13. novembra 2019. godine. 

Grupa Rosoman proizvodnja

Tokom ročišta izvedena je i komunikacija unutar grupe „Rosoman proizvodnja“ na aplikaciji „Razgovor“. Reč je o prepisci između nekoliko okrivljenih i više osoba koje nisu obuhvaćene optužnicom, a koje su, prema navodima tužilaštva, bile zadužene za uzgajanje kanabisa na imanju Rosoman, u selu Debrište u Severnoj Makedoniji.

BIRN je ranije pisao da je Koluvija sa saradnicima u Severnoj Makedoniji komunicirao upravo preko grupe „Rosoman proizvodnja“ na zaštićenoj aplikaciji „Razgovor“. Koluvija je u toj zemlji imao udeo u više kompanija koje su se bavile uzgojem kanabisa u medicinske svrhe, a jednoj od njih je tokom 2019. godine sa „Jovanjice“ izvezeno gotovo 60.000 sadnica kanabisa, ukupne težine veće od 4,7 tona.

U preduzeću THC Kualiti Grup iz Skoplja, prema podacima makedonskog registra koje je BIRN tada analizirao, Predrag Koluvija imao je 50 odsto udela. BIRN je tada objavio i da je na plantaži Rosoman, kojom je upravljala ta firma, utvrđeno više nepravilnosti, nakon čega joj je oduzeta dozvola za uzgoj kanabisa u medicinske svrhe. Prema tadašnjem istraživanju BIRN-a, makedonske institucije nisu utvrdile koliko je biljaka uzgajano na plantaži niti koje su sorte bile u pitanju.

Proizvodnja u Rosomanu, međutim, nije predmet optužbe.

Naredna ročišta zakazana su za 13. i 15. oktobar, kada će biti nastavljeno sa izvođenjem pisanih dokaza.  

Policijska akcija na imanju „Jovanjica” izvedena 13. novembra 2019. godine, nju su predvodili tadašnji načelnik IV odeljenja beogradske policije Slobodan Milenković i inspektor Dušan Mitić, koji je kasnije svedočio pred sudom. Protiv trećeg inspektora Milana Isakova, nekoliko sati nakon svedočenja u ovom predmetu, za drugi događaj podignut je optužni predlog za zloupotrebu službenog položaja, što je on ocenio kao vid pritiska. 

Milenković i Mitić su od 2023. godine bili pod zaštitom SAJ-a zbog procene ugrožene bezbednosti, ali im je obezbeđenje početkom februara ove godine smanjeno. To se dogodilo nakon kadrovskih i organizacionih promena u SAJ-u, uključujući smenu komandanta Spasoja Vulevića u septembru 2025. i imenovanje Igora Žmirića u novembru iste godine. 

Napomena: Suđenje u ovom slučaju je i dalje u toku. Krivica se utvrđuje pravosnažnom presudom. Novinar, glavni urednik i izdavač ne odgovaraju za štetu ako je informacija verno preneta iz sudskog postupka i ukoliko je novinar postupao sa dužnom novinarskom pažnjom.