Predrag Koluvija, suvlasnik imanja „Jovanjica“, na početku izlaganja svoje odbrane izjavio je da ostaje pri ranijim iskazima datim u predmetu Jovanjica 1. Ipak, naglasio je da će odbranu ponovo izneti, budući da se u ovom postupku suočava sa novom optužnicom, ali i zato što danas, kako je rekao, raspolaže novim saznanjima. Dok je bio u pritvoru, tvrdi, mnoge stvari koje su se dešavale napolju nisu mu bile poznate.

„Juče je bilo šest godina otkako su me oteli na auto-putu. U odnosu na optužnicu želim da kažem da nikada nisam bio organizator bilo kakve organizovane kriminalne grupe koja uzgaja ili izvozi marihuanu. Nikada nisam imao nikakvo rešenje VOA, niti sam prilikom hapšenja pokazo službenu policijsku legitimacija. Ja sam žrtva organizovane kriminalne grupe ljudi iz zemlje i inostranstva, a sve su to činili kako bi prikrili delo koje su sami počinili“, rekao je Koluvija, dodavši da je, prema njegovim tvrdnjama, plan te grupe – u saradnji sa policajcima IV odeljenja beogradske policije koji su izvršili njegovo hapšenje – zapravo bio da ga opljačkaju.

Ove navode Koluvija je izneo kao prvookrivljeni, iznoseći svoju odbranu po tačkama optužnice Jovanjica 2, kojom se mahom pripadnicima policije, BIA i Vojno-obaveštajne agencije stavlja na teret da su mu pružali zaštitu dok je, prema tvrdnjama tužilaštva, na imanju „Jovanjica“ uzgajan psihoaktivni kanabis. Paralelno, optužnica Jovanjica 1 tereti Koluviju da je na istoj plantaži, zajedno sa još devet osoba, uzgajao psihoaktivni kanabis zaplenjen u policijskoj akciji 13. novembra 2019, u količini od 1,6 tona nakon sušenja. Predmeti Jovanjica 1 i Jovanjica 2 prošlog leta spojeni su u jedinstven postupak.

Nakon punih pet godina od početka suđenja, koje je u predmetu Jovanjica 1 započelo 7. oktobra 2020, i više od četiri i po godine od pravosnažnosti optužnice Jovanjica 2, Koluvija je konačno izneo svoju odbranu po tačkama te optužnice. Na ovaj trenutak čekalo se dugo, budući da je samo faza pokušaja održavanja pripremnog ročišta u predmetu Jovanjica 2, trajala pune tri godine, zbog brojnih odlaganja, pre svega na zahtev odbrane. Koluvija je, uz to, od marta ove godine, sedam meseci izostajao sa suđenja, pozivajući se na probleme sa srcem. Na ročištu se pojavio tek krajem oktobra ove godine, nakon što je sud naložio veštačenje njegovog zdravstvenog stanja, koje je, prema saznanjima Televizije N1, pokazalo da je sposoban da prati postupak.

Koluvija opisao hapšenje kao „otmicu“

Odbranu je Koluvija započeo objašnjenjem da je, kada je ranije iznosio svoju verziju događaja u predmetu Jovanjica 1 i tokom boravka u pritvoru nakon hapšenja na auto-putu ka Nišu 13. novembra 2019. godine, bio u „košmaru“ i u potpunom neznanju o tome šta se dešava napolju. Kako je naveo, dok je sedeo u pritvoru neprestano se pitao zbog čega se sve to događa. „Mislio sam da postoje profesionalci koji će time da se pozabave, ali nikoga nije zanimalo“, rekao je Koluvija. „Na moja pisma koja sam slao nisam dobio nijedan odgovor.“

U nastavku izlaganja Koluvija je objasnio šta se, prema njegovoj verziji, zapravo dogodilo tog dana. „Krenuo sam u Makedoniju da sa jednim kiparskim fondom potpišem ugovor vredan 12 miliona evra. Mene i mog vozača su negde kod Jagodine zaustavili, stavili nam lisice i smestili nas na zadnje sedište mog automobila, a između nas je sedeo jedan policijski službenik“, ispričao je. Za tog službenika je rekao da zna da ga zovu Braca, i da nikada nije saslušan.

Naveo je i da je Slobodan Milenković, tadašnji načelnik Četvrtog odeljenja za borbu protiv narkotika beogradske policije, tog dana krenuo sa dve ekipe da završi neki specijalni zadatak u Nišu, ali da im taj zadatak, prema njegovim rečima, više nije bio važan u trenutku kada su njega zaustavili – “navodno zbog prebrze vožnje”. 

„A pravi razlog je zapravo bio da mi oduzmu telefon, novčanik, legitimacije…“, rekao je Koluvija.

Ponovio je da su ga formalno zaustavili zbog prekoračenja brzine, ali da je policija, ukoliko je to bio stvarni razlog, mogla da pokrene prekršajni postupak protiv njega, što nije učinjeno. „Oni su nas oteli“, ustvrdio je Koluvija.

Koluvija je rekao da je, po njegovoj oceni, reč o zaveri koju je pokušao da dokaže dokumentom do kog je u međuvremenu došao. Dokument je datiran 15. novembra 2019. godine, dva dana nakon njegovog hapšenja, kada je već bio u pritvoru. „Ima moj potpis i podatke iz mog nemačkog pasoša“, rekao je Koluvija, predavši pomenuti dokument sudskom veću.

„Tada sam, navodno, bio u Makedoniji kod notara, gde sam potpisao taj dokument na osnovu kog je otuđena moja imovina“, rekao je, ne precizirajući tačno o kojoj imovini je reč, mada je kasnije pomenuto jednu firmu koju je imao u Makedoniji. „Ja taj dokument nisam potpisao, jer sam tada bio u pritvoru.“

Kako je objasnio, 13. novembra, kada je zadržan na auto-putu, izvršen je pregled njegovog srpskog i nemačkog pasoša koje je imao kod sebe, a pasoši su, prema njegovim tvrdnjama, „teleportovani“ u Makedoniju. Po njegovom mišljenju, cilj akcije bio je da se spreči potpisivanje ugovora i da se na taj način opljačka njegova imovina.

„Siguran sam da je Milenković tog dana, 13. novembra, posle privođenja na auto-putu, krenuo sam za Niš, tamo odneo moje pasoše i završio ono što je trebalo da se završi, a potom su pasoši vraćeni u tužilaštvo. Sve to mi je otkrilo motive“, dodao je Koluvija.

Prema Koluvijinm tvrdnjama, “oni zloupotrebili svoja ovlašćenja kako bi se bogatili. Osim te firme u Makedoniji, nestalo je 2.100 novih sorti konoplje“, naveo je. Da bi ilustrovao njihovu vrednost, objasnio je da se samo ove godine za pravo korišćenja jedne sorte dobija 150.000 evra, uz dodatne procente od zarade.

On je dodao da nakon privođenja nije prisustvovao ni jednom pretresu na imanju „Jovanjica“. „Zato mi nisu dozvolili da prisustvujem pretresima – zato što su radili ono što su radili, a niko ih nije sprečavao. To je izuzetno strašna stvar“, rekao je Koluvija.

Koluvija: BIA i VOA ubačeni u postupak nakon što odbijanja da „prizna“ političke veze

Koluvija je dalje izneo svoje viđenje razloga zašto je napisana optužnica Jovanjica 2. U Jovanjici 1 nije bilo nijednog od optuženih povezanog sa politikom, a pošto su ga, kako je rekao, nagovarali da tvrdi da su pravi vlasnici neki drugi ljudi, među njima i Andrej Vučić, a on na to nije pristao, našli su druge osobe – njegove prijatelje, među kojima su okrivljeni policajci, pripadnici BIA i VOA – da bi time podržali optužnicu. “Oni su zbog toga propatili, ali to nije moja krivica“, rekao je Koluvija.

Koluvija je u svojoj odbrani nastojao da dovede u pitanje kredibilitet istrage i postupka, ističući veze tužioca Drecuna sa nekim učesnicima istrage koje je lično poznavao.

Koluvija je rekao da veruje da su u svemu učestvovali neki treći ljudi. Naveo je da je Dušan Mitić, pripadnik IV odeljenja koji je učestvovao u akciji i istrazi na imanju Jovanjica, stalno pominjao Mirka Škera, tadašnjeg prvog čoveka beogradskog centra BIA. Naime, Mitić je svedočeći u postupku Jovanjica tokom leta 2023. godine, izjavio da je namera njega i njegovih kolega bila hapšenje tadašnjeg direktora BIA Bratislava Gašića i Mirka Škera, koji je 2019. godine bio prvi čovek beogradskog centra BIA.

Koluvija je, iznoseći odbranu, dodao da je Škera upoznao preko Darka Ćendića (pripadnik BIA), „kuma našeg tužioca Drecuna“, dok je Mitića upoznao preko Aleksandra Tošića, pripadnika BIA koji je sada okrivljen u optužnici Jovanjica 2.

Koluvija je naveo da se sve to dogodilo nekoliko meseci pre njegove otmice. Prema njegovim tvrdnjama, Darko Ćendić ga je molio da se viđaju i da sarađuju, ali on to nije želeo da prihvati, objasnivši to rečima – “Ja sam iz četničke porodice”. Koluvija tvrdi da je upravo Ćendić bio glavni u osmišljavanju ubacivanja ljudi iz službi, a da su on i njegov kum, Saša Drecun, 14. novembra, dan nakon Koluvijinog hapšenja, došli na imanje „Jovanjica“ kako bi proverili da li će on pristati na predloženo. Prema njegovim rečima, morali su pažljivo da nadziru situaciju, jer su na Jovanjicu dolazili ministri, političari i strane delegacije, te “nisu mogli tek tako da ga otmu” – morali su da procene da li bi takav potez izazvao reakciju onih koji su obilazili imanje.

Koluvija je naveo još jedan, kako je rekao, primer navodne zloupotrebe tužioca Saše Drecuna. Prema njegovim tvrdnjama, Miloš Tofilović, koji je 13. novembra 2019. vozio automobil u kojem je on bio zaustavljen na auto-putu, “jedini je svedok njegove otmice” – nije odmah zadržan, već je pušten. „Mislili su da će biti svedok protiv mene, ali pošto nije, kasnije su ga uhapsili u vezi sa slučajem Jovanjica 2, pa potom ponovo pustili. Nakon toga je uhapšen zbog DNK tragova na jednom paketu sa heroinom, ali je u tom postupku oslobođen“, naveo je Koluvija. On je dodao da je sve to, prema njegovim rečima, rađeno kako bi Tofilović bio diskreditovan kao svedok njegove otmice, ali da u tome nisu uspeli.

Koluvija je naveo da je policija prvobitno planirala da upad u njegovu firmu da se izvrši do kraja 2019. godine, ali su odlučili da to urade ranije, kako on ne bi u Makedoniji potpisao ugovor sa kiparskim fondom. Prema njegovim tvrdnjama, Milenković, pripadnici IV odeljenja i OKG, sa kojima su povezani, pratili su njega i njegove saradnike čak godinu dana, uključujući korišćenje dronova. Sve je, kako je rekao, “rađeno kako bi njihova pljačka bila uspešna”.

Koluvija je kritikovao i analize biljaka koje je sproveo Nacionalni centar za kriminalističku forenziku MUP-a, nazivajući ih „čistom sramotom“. Ponovio je da je policija uklonila bar kodove kojima su biljke bile obeležene, iako je poznato da sa dokaza ništa ne sme da se skida. Da su bar kodovi ostali, kako je rekao, mogli bi da angažuju stručnjake koji bi akreditovanim metodama uradili analizu biljaka, umesto neakreditovanih, koje je, prema njegovim tvrdnjama, primenio Nacionalni centar.

Koluvija je naveo i da je u jesen 2020. podneo krivičnu prijavu zbog, kako je rekao, manipulacije njegovim telefonom nakon što mu je oduzet. Međutim, dobio je obaveštenje o odbačaju prijave. „To je završilo kod tužioca Drecuna, umesto da krivičnu prijavu razmatra neki nezavisni tužilac. Time je, prema mom mišljenju, trebalo da se zaštite ljudi koji su manipulisali mojim telefonom“, rekao je Koluvija.

Na kraju, Koluvija je zaključio da se nada da Milenković i pripadnici IV odeljenja neće uspeti da se izvuku, jer njemu je, kako je naveo, stalo da se sve ovo istraži do kraja.

Tužilac Drecun: Koluvija iznosi teze bez uporišta u dokazima

Nakon ovoga, Koluviji su pitanja postavljali advokati okrivljenih. Njegov branilac, Aleksandar Živanović, pitao ga je o pomenutoj firmi u Makedoniji, na šta je Koluvija odgovorio da je bio 50 odsto vlasnik i jedini zakonski zastupnik, te da se firma bavila proizvodnjom konoplje u medicinske svrhe.

Koluvija je negirao da se ikada legitimisao policijskom značkom. Na pitanje advokata zbog čega bi policajci širili tu tvrdnju, rekao je da su to naveli kako bi opravdali njegovo zadržavanje tog dana, „a znamo da je vlasnik te značke zapravo prijatelj Miroslava Aleksića (sada predsednik Narodnog pokreta Srbije), koji je uvek imao informacije o Jovanjici.“

Na pitanje advokata kada je prvi put čuo za aktivnosti Darka Ćendića, Koluvija je odgovorio da je to saznao tek 13. novembra uveče. Tada je, prema njegovim tvrdnjama, Ćendić otišao u Policijsku upravu grada Beograda i kod Milana Stanića, tadašnjeg načelnika uprave, preneo da njegov slučaj preuzima TOK, a da će tužilac biti njegov kum, Saša Drecun.

Advokat Ivan Bajazit, pozivajući se na određene podatke, želeo je da pokaže da su informacije na kojima se zasniva optužnica, netačne. On je konstatovao da je Koluvija lišen slobode oko 11.30 na auto-putu, a zatim ga je pitao kada je započeo pretres imanja „Jovanjica“. Koluvija je odgovorio da je pretres počeo u 15,05. Bajazit je ukazao da u policijskom zapisniku piše da je pretres počeo u 19,00, na šta je Koluvija rekao da to nije tačno i da je pretres zapravo krenuo ranije. Advokat je potom naveo da zapisnik takođe tvrdi da je pretres Koluvije započeo u 18.50, dok je on tvrdio da to nije tačno i da su njega pretresli prilikom zaustavljanja na auto-putu. Bajazit je zaključio da se, na osnovu svega, vidi da opisi i navodi iz optužnice ne odgovaraju stvarnom stanju.

Pitanje je imao i advokat Vladimir Đukanović, koji je upitao kada je tačno Koluvija dobio rešenje o zadržavanju, nakon što je 13. novembra lišen slobode na auto-putu u 11,30. Koluvija je odgovorio da je rešenje dobio tek posle ponoći, dakle početkom narednog dana – 14. novembra. Đukanović je prokomentarisao da to znači da je Koluvija ceo dan bio zadržan, a tek uveče dobio formalno rešenje, i upitao gde je bio tokom tog vremena, od hapšenja do dobijanja rešenja. Koluvija je potvrdio da je rešenje dobio kasno, „dok Ćendić nije obavestio sve koje treba“, i dodao da je u međuvremenu bio na različitim mestima, ponavljajući da je bio sprečen da prisustvuje pretresima.

U nastavku su advokati ostalih okrivljenih postavljali pitanja o tome kada je Koluvija upoznao njihove klijente. Advokat Delibašić je pitao za svog branjenika, Branislava Radosavljevića, pripadnika BIA, kada su se upoznali. Koluvija je odgovorio da su se sreli u jednom lokalu u širem društvu, ali da ne zna tačan datum, navodeći da je to bilo tokom 2019. Na pitanje da li je od Radosavljevića tražio da mu pribavi neke registarske tablice, Koluvija je to negirao, dodajući da, čak i da mu je tražio, to Radosavljević ne bi učinio, jer je takav čovek.

Svetislav Bojić, advokat Saše Vujisića, pripadnika VOA koji se nalazi u bekstvu i kome se sudi u odsustvu, pitao je Koluviju kako ga je upoznao. Koluvija je rekao da se ne seća tačnog datuma, ali da je Vujisića vodio na Svetu Goru, “gde se pričestio”. „Uglavnom sam se sa svim njima poznavao, jer su preko mene dobijali vizu za Svetu Goru“, objasnio je. Na pitanje advokata da li je od Vujisića ikada dobio neku uslugu, odgovorio je: “Od njega sam dobio samo kartu za pozorište”. 

Advokat Miloš Garić je pitao Koluviju da li mu je poznato da je nedugo nakon njegovog pritvaranja, na imanju „Jovanjica“ isključena trafo-stanica. Koluvija je odgovorio da su račune za struju dobijali i tokom naredne godine, ali da oni tu energiju nisu trošili, već da je to činila policija, zbog čega vodi sudski spor sa EPS-om. „Ta struja nije ni bila isključena“, tvrdi Koluvija.

Na kraju, sudija Ganić ga je upitao da li želi da odgovara na pitanja tužioca, koji zakođe ima pravo da postavlja pitanja kao i advokati odbrane. Koluvija je odgovorio da neće. „Ja sam mu se obratio pisanim putem dok sam bio u pritvoru, imao je svoju priliku“, rekao je.

Tužilac Saša Drecun se ipak javio za reč. On je, između ostalog, konstatovao da je Koluvija danas, umesto da odgovara na pitanja iz optužnice, izneo teze usmerene protiv organa istrage. „Ovde danas ništa novo epohalno nismo čuli, osim što je razrađena teza usmerena ka organima istrage, a o tome ću detaljnije govoriti u završnoj reči. Sve ovo što je rekao nema utemeljenje u dokazima o činjeničnom stanju“, rekao je tužilac.

Advokat Svetislav Bojić se još jednom javio na kraju ročišta i zatražio od suda da se Saši Vujisiću ukine pritvor i povuče poternica. Naveo je da je poternica postala besmislena, a da bi, ako bi se to učinilo, Vujisićev iskaz već mogli dobiti na sledećem pretresu. „On nije pobegao, on je otišao u Ameriku redovnim putem. Ćerku nije video godinama“, rekao je Bojić. Tužilac Saša Drecun se usprotivio ovom predlogu, navodeći da se ne radi o običnom odlasku, već o ekspresnom putovanju u SAD nakon akcije 13. novembra 2019. Godine na Jovanjici.

Sudsko veće je, nakon kraćeg većanja, odlučilo da predlog advokata Bojića odbije, pa tako na snazi ostaju i poternica i pritvor.

Na kraju, tužilac Saša Drecun sudskom veću je dostavio, kako je naveo, najnoviju odluku Vrhovnog suda iz ove godine, koja se odnosi na opravdanost i zakonitost tužilačkih naredbi za veštačenja mobilnih telefona.

Naredni pretres zakazan je za 25. decembar, kada će okrivljeni iz Jovanjice 1, ukoliko žele, moći da dopune svoju odbranu. Nakon njih, sa iznošenjem odbrane, započeće okrivljeni iz Jovanjice 2.

Hapšenje 2019. godine

Koluvija je uhapšen 13. novembra 2019. godine nakon što su ga zaustavili policajci zbog rizične vožnje na auto-putu Beograd–Niš, među kojima je bio tadašnji načelnik IV odeljenja beogradske policije Slobodan Milenković, a kontrola je dovela do otkrivanja više od 66.000 biljaka kanabisa na imanju „Jovanjica“. U akciji je učestvovao inspektor Dušan Mitić, koji je kasnije svedočio pred sudom, dok je protiv Milana Isakova, nekoliko sati nakon svedočenja u predmetu „Jovanjica“, podignut optužni predlog za zloupotrebu službenog položaja, što je on ocenio kao pritisak.

Zbog procene ugrožene bezbednosti, Milenković i Mitić od 2023. godine nalaze se pod zaštitom Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), a postupak protiv Isakova i dalje je u toku pred Višim sudom.

Napomena: Suđenje u ovom slučaju je i dalje u toku. Krivica se utvrđuje pravosnažnom presudom. Novinar, glavni urednik i izdavač ne odgovaraju za štetu ako je informacija verno preneta iz sudskog postupka i ukoliko je novinar postupao sa dužnom novinarskom pažnjom.